Idite i vi u vinograd, reče domaćin radnicima vazdan bez posla. Evanđelist Matej zapisuje Isusovu prispodobu o kraljevstvu nebeskom. Božja jednakost ili socijalizam nije ljudska jednakost ili komunistički socijalizam. Bog je ljubav i po ljubavi nagrađuje svako svoje stvorenje. Sama riječ socijalizam dolazi od latinske riječi socialis, što znači društven, tj. socius znači drug. Pod tim pojmom se podrazumijeva filozofska, gospodarska ili politička teorija koja ima za cilj društvenu jednakost ljudi na osnovi zajednice dobara. Danas u Europi, u više zemalja, vladaju stranke koje se nazivaju socijalističke.
Bolno se pamti komunistički socijalizam. Njemački Židov Karl Marx pisao je svoj Komunistički manifest i Kapital u londonskom muzeju prije stoljeće i pol. Htio je donijeti raj na zemlju, a dobili smo bijedu. Velike promjene u društvenom i političkom smislu nastaju potkraj prosvjetiteljstva pokretom Francuske revolucije i proglasa ljudskih prava u SAD-u 1791. godine. Francuska revolucija bijaše ukidanje feudalnih odnosa od prije 225 godina. Istaknula je parole: fraternité, égalité, liberté. Čovjek se pita je li stvarno moguće donijeti bratstvo i jednakost prolijevajući ljudsku krv u potocima i paleći kulturna dobra, poput vođa te revolucije. Jesu li nam trebali takva krvava revolucija i komunizam da nam donesu bratstvo? Ne! Jadan je čovjek ako mu drugi čovjek sudi. Ali sva je sreća što ljudske misli nisu Božje misli, kako najavi prorok Izaija. Bratstvo nam mogu donijeti krštenje u ime Kristovo i sveto evanđelje. O bitnoj jednakosti svih ljudi govori nam učiteljstvo Crkve u dokumentu II. vatikanskog sabora Radost i nada: Budući da svu svi ljudi, oduhovljeni razumnom dušom i stvoreni na sliku Božju, iste naravi i istog podrijetla, i jer svi, od Krista otkupljeni, imaju isti poziv i isto božansko određenje, treba da im se sve više i više priznaje temeljna jednakost sviju. Jednakost i bratstvo izviru iz tajne Božje dobrote i ljubavi.
Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih, naređuje domaćin, kako zapisa sv. Matej. Domaćin je u plaći izjednačio sve radnike. Tajna dobrote i ljubavi je oznaka našega Boga. Vlasnik može postupati sa svojim kako želi. Gospodareva je dobrota da dade i više nego je radnik zaslužio. Ne treba biti zavidan na tuđoj dobroti, nego je prihvatiti. Usporedbu o kraljevstvu nebeskomu i radnicima u vinogradu može se ovako razumjeti: domaćin je dobri Bog. Vinograd je Crkva u kojoj se nalazimo. Mi smo radnici, počevši od svoga srca pa do radnoga mjesta. Denar je kraljevstvo nebesko. Bog je pravedan prema dogovoru. Dobar je i prema posljednjemu u svom vinogradu. Može se usporediti da su oni koji su došli na posao u devet sati mladi koji traže cilj i smisao života. Radnici o dvanaestom satu su zaručnici koji trebaju preuzeti odgovornost u obitelji. Oni o petnaestom satu su roditelji sa životnom mudrošću. A posljednji radnici u sedamnaest sati su oni u sutonu života koji u posljednji trenutak biraju Krista za život. Zašto svi dobivaju istu plaću tajna je Božje dobrote i ljubavi. Svi smo pred Bogom jedno, piše sv. Ivan: A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja. Nema tu više ni Židova ni Grka; nema više ni roba ni slobodnjaka; nema više ni muškog ni ženskog, jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu, piše sv. Pavao Galaćanima. U usporedbi iz evanđelja treba razumjeti Božju dobrotu i ljubav, a ne ljudsku pravednost. Bogu je stalo do svakoga od nas. Božja dobrota je šira od naših sudova. Nitko nije zaslužio vječni život ili kraljevstvo Božje, nego je to dar Božji. Zapravo, sve što je dobro dar je Božji. Dar je Božji i vrijednost ljudskoga rada.
Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji, reče domaćin radnicima zloga oka, piše sv. Matej. Nisu trpjeli domaćinovu dobrotu. Vrijednost i dostojanstvo rada nam potvrđuje i Isus u Nazaretu. A vrijednost rada u kraljevstvu Božjem mjeri se dubinom naše vjere, veličinom naše nesebičnosti, snagom naše ljubavi, spremnim odazivom na Božji poziv. Držimo da se čovjek, prikazujući Bogu svoj rad, pridružuje otkupiteljskom djelu Isusa Krista, koji je, radeći u Nazaretu vlastitim rukama, dao radu uzvišeno dostojanstvo, poučava vjernike učiteljstvo Katoličke Crkve u dokumentu Radost i nada. Ima puno toga što se ne može zaraditi, kao što su: ljubav, nebo, milost. To je uvijek dar. Ne mogu se platiti dobrota i ljubav ni kod Boga ni kod roditelja. Dobrota se udjeljuje. Ona je nezaslužena milost. Tko može platiti znanstvenika? Kipar na krovu milanske katedrale kleše i uređuje ploču, koja se neće vidjeti odozdo. Reče gostu: Bog vidi i ono najsitnije rezanje na krovu. Vrlo često ljudi nastoje sve unovčiti. Ne misle na Božju nagradu. Kršteni često daju loš primjer drugima koji nisu ni kršćani ni vjernici. Louis Ruy reče: Ima jedna stvar žalosnija nego golemi broj nekrštenih, to je golemi broj krštenih koji žive kao pogani. Često se zna na radnom mjestu tražiti pravicu i pružati pravdu bez ljubavi. Pravda bez ljubavi je suho slovo bez duše. Kršteni živi u društvu koje odmjerava radniku prema radu i učinku, bez osjećaja za njegove potrebe. Mjeri se metrom, vagom, litrom, satnicom. Nema ljubavi nego samo ‘servis usluge’. Što bi bilo kad bi roditelji u kući počeli naplaćivati satnice djeci? A tek kad se sjetimo nepokretnih bolesnika, što bi bilo s njima? Oni ne mogu zaslužiti svojim radom. Naši misionari ostave sve. Daju sve i život za siromašne. Ne primaju plaću. A Otac (nebeski) hoće da u svim ljudima priznamo brata Krista i da ga djelotvorno ljubimo riječju i činom, svjedočeći tako za istinu, i da drugima posredujemo tajnu ljubavi nebeskoga Oca, piše u dokumentu Radost i nada. Franz Kaffka u djelu Proces nam poručuje: Trebaš imati srce djeteta prema Bogu, srce brata prema drugome, srce suca prema sebi. Često znamo ostati samo na tome što smo kršteni, a to ne živimo. Zato papa Grgur Veliki reče: Glas sviju viče Kriste, ali život svih ne govori isto. Priključimo se u Božju jednakost koja mjeri po dobroti i ljubavi. A dobrota i ljubav će preko nas ići dalje.
Fra Ante Pranjić Pilipović
