Narodna legenda kaže da nije nebitno tko nam prvi čestita Novu godinu, muškarac ili žena.
Ako je u pitanju muškarac, bit će nam – kažu – sretna godina. Ako je žena – piši propalo.
Ako je to točno, pitam se što znači kad ti prvi ne čestita ni muškarac, ni žena, nego srednji rod – “ono”.
Kako je Hrvatska od Nove godine prešla na euro, stiže mi, točno u 00:00, poruka od banke u kojoj brižno obavještavaju da se troznamenkasti broj na računu, u tren oka, istopio na dvoznamenkasti.
Buljim u tu sićušnu brojkicu i, ne znam zašto, nahrupi misao o “crkvenom mišu”.
Na čistu miru nestade para!
Prvih par dana ljudi se nisu usuđivali ni otići do dućana. Računaju – istopit će se i ono malo što su imali.
Najposlije mora se. Otišla tako i ja, kad tamo…
Pred trgovinom neopisiva gužva, kao da je kakva velika rasprodaja.
Evo u čemu je kvaka…
Gotovo svaki kupac zastane korak dalje od blagajne, te u nedogled prebrojava ono sitniša što im zvecka na dlanu.
Po izbezumljenom pogledu čitaš im s lica isto pitanje: ‘Di mi nestadoše pare!’
Poneki stariji se vraćaju da im se ponovo provjeri vraćeni kusur. Nervoza s obje strane blagajne.
Ne usudim se odvojiti od svoje najkrupnije novčanice – dvjesta kuna, a izići sa šačicom žutog sitniša, kao za lemuzinu, pa kopam po novčaniku tražeći sitnije da ne moram “razbijat” tolike pare.
Tješi me jedino pogled na stariju čeljad što poput osuđenika stoje pred dućanima i po pola sata, te s nevjericom i strahom, iznova i iznova, brojkaju onu šaku jada na dlanu.
Nije da i ja ne bih kad mi ne bi nedostajalo njihova strpljenja. Uostalom, dojavili su mi novo stanje.
I prisjelo mi novogodišnje slavlje, eto kakvo je stanje!
Nada Beljan/Tomislavcity
