Naletim nedavno na čovjeka s rukama do lakata u kanti za smeće. Buca sritnjak tražeći valjda kakvu bocu za koju paru više.
Bi mi ga žao.
Kad bliže… a ono vrijedni radnik “Čistoće” – kopa da vidi tko je možda zaboravio s kore od banane skinuti onu plastičnu naljepnicu koja se, umjesto u bio-otpad, mora propisno baciti među plastiku, i tako to.
Kad je ono pobijedila partija “Možemo”, našalih se da će nam to – onako napaljeno na “zelenu agendu” – još i kopati po smeću.
Izgovoreno u zli čas, štono se kaže, i eto ti. Ostvarilo se.
Marljivo ruju, pišu kazne i skupljaju dojave građana s kojima od početka računaju s obzirom na tkz-i legendarni hrvatski jal.
I doista…
Već prvi dan neka “uzorna građanka” obavila svoju građansku i ljudsku dužnost, pa tužila prvog susjeda – k tome gratis – da je u miješani otpad bacio zrnca grožđa. I ne budi lijena, bržebolje se tim herojstvom pohvalila u TV Dnevniku.
Kako uredništvo oduvijek ima “nos za prave stvari”, nije propustilo emitirati to u udarnom terminu ne bi li gledatelji napokon shvatili što znači biti uzoran građanin.
Kako li bi tek bili marljivi da se cinkanje plaća kao u bivšem sustavu koji se očito u nekima toliko zakopitio da ga ni sam Bog ne može otpuhati, a kamo li tobožnja demokracija.
Alal će nas civilizirati!
Ono, nije da se otpad ne treba odvajati, ma, bojim se da će, kako je krenulo, najmanje smeća biti u kantama za smeće.
Pokazalo se, eto, što može crveno-zelena partija Možemo.
Mogu, primjerice, bojati klupice po parkovima i semafore u tople dugine boje.
Marširati u paradama ponosa.
Rovati nam po smeću.
Mogu trudovati oko povratka maršalova trga.
Podržavati abortus, besplatno cinkarenje i još toliko toga iz repertoara neo-zelenih politika od kojih su već svi pozelenili i pomodrili. Samo računi u bankama pocrvenili.
Ha… treba i nešto crveno, među tim pustim zelenilom!
Pa, kad se već tako temeljito kopa i češlja po smeću, možda ne bi bilo zgorega malo pročešljati po stanovima sve brojnije sirotinje da se vidi kako i od čega žive.
A, opet… kakva je priša za sirotinju?
Nada Beljan/Tomislavcity
