Jedna je starica – kažu – živila sama s mačkom u nekom napuštenom selu, Bogu iza nogu.
“Da mi nije ovo mačke – pričala snimatelju dokumentarca – isan bi se podivljačijo. Vako š njon zera prodivanim. Nije da razumi, ali je barem tutek – s menom. Dica se razišla po svitu, čovik davno umro i eto ti… Ostado sama samcijata, ki sinja kukavica. Vaktile puna kuća čeljadi, a nu sad… Tako te zapane i štaš.”
Sritna sritnica!
Pade mi na pamet kako sam se, jedne prigode, dolazeći k sestri koja ima šestero odrasle dice – sve poženjeno i poudato, pribrojila, pa kako su stajali u polukrug, nastavila se „pitati“ s već upitanima. Sestrana u smij: “Pa, već smo se pitali! Al, dobro, kad si navalila…” Srića pa ne biše tuđa čeljad! Tribalo bi – reko – kakvu naljepnicu da se zabiluže već upitani.
Vjerojatno se i sritna baba sića sličnih “nezgoda” s puno čeljadi. Kad su se mačke držale isključivo zato da love miševe, a ne da čoviku prave društvo. A, koliko je takvih kojima su mačke, psi, miševi… jedino društvo?
Neku drugu unuci nagovorili da malo proljudika s chat-botom, a ona odmah u glavu: „Reči ti meni, je s ti kršćena duša?“ Ima baba pravo. Teško je danas nabasat na dušu, kamo li kršćenu.
Omladina više razgovara s umjetnom inteligencijom, nego s ljudima. Malo pomalo nestalo priredbi i zabava i diskača… Umjesto toga zavladala drag queen-manija u kojoj vrijedi pravilo: što nakaradnije, to bolje.
Tako neki sritni sritnjak tek nakon mjesec dana – kažu – shvatio da mu je cura zapravo muško. Pa sad ti traži curu! I kako možeš biti siguran da prije nije bila muško, de?
Šta je to došlo na svit, Bogu moj! – čudi se starija čeljad.
Mesečini da nije ništa došlo na svit, nego je nešto s njega otišlo. Stručnjaci bi to rekli na svoj način, a mi ćemo onako, zdravoseljački – berićet i blagoslov, eto što.
