Dođite k meni, svi koji ste izmoreni, poziva Isus učenike, kako zapisa sv. Matej. Ta Isusova utjeha današnjega evanđelja je utjeha za svakoga. Takav je Bog naš. Sve ljubi i svima pruža utjehu. Još je prorok Izaija najavljivao da će doći utjeha Izraelova: Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš, i nastavlja: Glas viče: ‘Pripravite Gospodinu put kroz pustinju. Taj glas u pustinji bit će posljednji od proroka – Ivan Krstitelj – koji priprema put za Mesiju. Ivan će reći za sebe: Ja mu nisam dostojan odriješiti sveze na obući, donosi evanđelist Ivan i nastavlja da Ivan Krstitelj na Jordanu pokazuje na Isusa i tumači: Evo Jaganjca Božjega koji uzima grijeh svijeta! Taj Božji Pomazanik poziva sve umorne i opterećene. Zato je današnje evanđelje, evanđelje Božje utjehe s pozivom Kristovim: Dođite k meni! Kristov križ je težak, ali je spasonosan. Smrt na križu je preteška, ali je vrata za novi život. Grob donosi uništenje, ali iz Kristova groba izbija novi život, život uskrsnuća. Zato je Kristov jaram sladak i njegovo breme je lako.
Uistinu, jaram je moj sladak, tumači Isus, a zapisuje sv. Matej. Jaram je životno breme i znak je tereta ili životnih poteškoća. Jesmo li razumjeli usporedbu jarma i životnoga bremena? To je slika ratarskoga života. Danas nije lako razumjeti. Današnji čovjek je čovjek tehnike.
Danas dijete od 4 godine zna što je kompjuter pa i traktor, ali ne zna što je jaram. Mladi nisu vidjeli kako volovi oru. Da bi vukli plug, moraju oko vrata imati jaram. To je breme koje se mora nositi da bi se njiva uzorala i da bi pšenica rodila. Pod jarmom se vol dobro umori i uznoji. Ali to spada u životno breme u njegovu zadaću. Životno breme nosi svatko od nas. To je naše zvanje, naš posao i življenje. Svatko od nas pomisli da je drugome lakše. Svi traže olakšanje. S kim god se sastaneš možeš čuti njegove jade. Ljudi jednostavno traže uho koje će ih saslušati. Traže srce koje će ih razumjeti. A Isusovo uho i srce je saslušalo i razumjelo sve koji su susreli Isusa: od sakatoga i slijepoga, preko Zakeja i žene s ulice do razbojnika na križu. Krist nam poručuje kako nebeski Otac ima ljubavi za sve. Sve čuje i sve ljubi. Ali kako doći do Boga?
Ja sam put istina i život, reče Isus apostolu Tomi. Toma traži od Isus da ga uputi kako doći do Boga. Isus mu odgovara izravno da je on taj put kojim treba ići. To zapisa sv. Ivan. Put do Boga nam najprije otkriva sam Stvoritelj u svojim stvorenjima. Tako poručuje i II. vatikanski sabor u dokumentu Božja riječ: Bog – počelo i svrha svih stvari – može se iz stvorenja sa sigurnošću spoznati prirodnim svjetlom ljudskog razuma” (usp. Rim 1,20); a naučava: njegovoj objavi treba pripisati „što, i u sadašnjem položaju ljudskog roda, mogu božanske stvari koje ljudskim razumom nisu po sebi nedohvatne spoznati svi, lako, s čvrstom sigurnošću i bez primjese ikakve zablude. Povrh toga, Bog je otkrio samoga sebe praroditeljima još od početka. Ta objava nije prestajala sve do dolaska Mesije – Isusa Krista. Uzvišenije i ‘tajnovite puteve’ Božje, do kojih ne može doći sam ljudski razum pokazuje nam Sin Božji. Krist, poznaje Boga i objavljuje ga ljudima. Svojim utjelovljenjem otvorio je novi put kojim čovjek može doći k Bogu. U poslanici Hebrejima piše: Taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo. Objavljuje nam Boga kao Oca beskrajne ljubavi. Želi nas sve dovesti k tom Bogu, nebeskom Ocu. Nudi čovjeku svoje uho i svoje srce. Poziva sve, kako bilježi sv. Matej: Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Isus nam želi olakšati teret i donijeti mir. A dobro vidimo kako je današnji čovjek pun nemira u duši. Nemir ne može biti od Boga, nego od zloga duha. A djelo zlog duha donosi propast i
uništenje. U crnoj kronici u 2005. godini moglo se pročitati kako je mladić od 22 godine u Bavarskoj sasjekao dvije djevojke i u vrećama za smeće pobacao po šumi. Pravda se kako ga je djevojka iznevjerila. Ali, kako razumjeti da mu je otac pomagao kod razbacivanja dijelova tijela? Zar to nije đavolsko djelovanje? Nijemci su pisali da je Hrvat. Mladić Marko Zečević Brankov zapravo je samo živio u Hrvatskoj, blizu Knina. To i nije najvažnije od kojega je naroda. Ali kako razumjeti to zlodjelo? Zlodjelo ne izlazi iz čista i uredna srca. Kako će sin imati čisto srce, kad ni otac u životu nije imao čisto srce? Zato treba uvesti reda u svoje srce.
Čisto srce stvori mi Bože, i duh postojan obnovi u meni, vapi 51. psalam. Čisto srce je jamstvo mirne savjesti i reda među ljudima. Čistim srcem se u Svetom pismu izražava dubina ljudskoga bića. Bog je govorio srcu svoga naroda kroz stoljeća. Tvrdoća ljudskoga srca je često uzrok nevjeri i propasti. Od osam blaženstava ono šesto glasi: Blago čistima u srcu, oni će Boga gledati, donosi sv. Matej. U srcu ili dubini svoga bića se čuvaju sve tajne, kao što je i Gospa čuvala o svom Sinu Isusu. Uskrsli Krist živi u srcu svojih vjernika dok on ne dođe. U nevezanom razgovoru jedan čovjek je uzviknuo: Da mi je biti Bog samo 24 sata, uveo bih red u društvu! – Kako to? – On nastavlja: Kriminalce bih povješao, lopove bih zatvorio, lažljivcima bih jezik odrezao, bolesnike bih ozdravio … Odmah bih kažnjavao na licu mjesta. – Prijatelju, za 24 sata više ne bi bilo nikoga! Isus nije kažnjavao. Nije nikoga ni osuđivao. Svima je pomagao. Sve je liječio. Svima je opraštao. Tuđe je jade olakšavao. Čovjek često misli samo na svoje poteškoće. Čim počne misliti na tuđe jade, bit će sretniji i zadovoljniji. Bog će ga obogatiti i ono maleno će postati veliko. Maleni i ponizni pred Bogom postaju veliki, kako navodi sv. Luka da Bog: uzvisi neznatne. Sjetimo se Ivana Krstitelja, Gospe, apostola, sv. Franje, Majke Terezije itd. Krist poziva sve na obraćenje srca i da vjerniku ulije u srce dar svoga Duha. A dar Kristova duha donosi svjetlo, radost i ohrabrenje, a to je evanđeoska utjeha.
Fra Ante Pranjić Pilipović
