Isus dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast, piše sv. Matej. Apostol Pavao piše Rimljanima o Božjoj ljubavi kako Krist za nas umrije. A knjiga Izlaska donosi Božje obećanje Izraelcima: Vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode, ako budete držali Savez. Izbor je stvar Božjega plana koji ljudi često ne mogu odmah dokučiti niti shvatiti. Sjetimo se Izraelaca koje je Bog izabrao da preko njih izvede plan spasenja. Bog bira ne zato što bi Izraelci bili bolji od drugih naroda, nego zato što je to Božji plan. Bog hoće pokazati svoju ljubav i za jedne i za druge. Kod toga izbora Bog se spušta do čovjeka. Stvara savez s čovjekom. Bog postaje kao partner čovjeku, tj. na istoj razini. Gospodin obećava da će biti uza svoj narod ako taj narod bude živio po Božjoj Riječi, ako bude držao Božje zapovijedi. Ono što se zbilo u Starom zavjetu je slika Novoga zavjeta. Božji izbor u Novom zavjetu je Kristova Crkva. Drugi vatikanski sabor, u dokumentu Svjetlo naroda poučava da je u Starom zavjetu Bog izabrao izraelski narod za svoj narod, s njim učinio savez i postupno ga poučio očitujući mu u njegovoj povijesti sebe i svoje osnove i posvećujući ga za sebe. Sve se to dogodilo kao priprava i slika onoga novoga savršenoga saveza koji se imao učiniti u Kristu, i one punije objave koja je imala biti dana po samoj utjelovljenoj Božjoj Riječi. Bog je izabrao, ali ne po ljudskim zaslugama. Križ Kristov nas je pomirio, a krv Kristova nas je oprala. Osposobila nas je za savez s Bogom. A Sin Božji nam donosi svoj mir i svoga Duha. Daje nam sigurnost da će ostati s nama sve do svršetka svijeta. Mi smo dio te Crkve, toga Božjega naroda. A članom Božjega naroda se ne postaje fizičkim rođenjem, nego rođenjem nanovo odozgor, iz vode i Duha, piše sv. Ivan, to jest vjerom u Krista i krštenjem. Svatko je pozvan osobno i treba postati osoba za sebe i imati svoje ‘ja’. A današnji čovjek često nema svoje ‘ja’.
Osobnost i tvoje ‘ja’ je ono po čemu te Bog po imenu poziva i bira. Hajde za mnom, reče Isus cariniku Mateju. On ustade i pođe za njim, piše sv. Matej. To je osobni poziv i osobni odaziv. Norveški književnik Henrik Ibsen (1828. – 1906.) u drami Peer Gynt opisuje lik koji traži svoje ‘ja’. Taj lik uviđa da je građen poput glavice luka: skidaš sloj po sloj, ali nema srčike, nema jezgre. Mi susrećemo mase svijeta na ulicama, igralištima, trgovinama, ali nema čovjeka. Mnoštvo se tiska i gura, ali nema čovjeka koji ima svoje ‘ja’. Mnogo je naših momaka otišlo u zatvor jer nije znao reći „Ne!”. Nije imao snage oduprijeti se lošem društvu i reći „Ne!”, a uvidio je da to nije dobro, što će učiniti. Nije imao svoje ‘ja’ i dospio je u zatvor. To znači da najprije treba biti čovjek da bi mogao postati potpuni kršćanin i svjedok uskrsloga Krista. Apostoli su najprije morali sebe izgraditi da imaju svoje ‘ja’ i da mogu i smiju stati pred protivnicima i pred mučenjima. Kad su sami postali čvrste osobe i potpuni svjedoci uskrsloga Krista, mogli su poći po svijetu i svjedočiti. Sjetimo se mučeništva apostola Petra. Svi su ostali povezani u zajedništvu vjere i sakramenata. Bili su s prvim kršćanima jedna Kristova zajednica, ujedinjeni, kao ‘jedno srce i jedna duša’ i Gospodin je bio s njima. I tebe Bog bira i povjerava ti ulogu u tom izboru. Božji izbor nosi i veliki zadatak za izabrane, a to je tvoje poslanje ili tvoja uloga u Božjem planu spasenja.
Poslanje ili misiju trebaju izabrani ispuniti. Čuli smo u današnjem evanđeoskom izvještaju kako Isus šalje 12 apostola: Petra i Andriju, Jakova i Ivana, Filipa i Bartolomeja, Tomu i Mateja, Jakova Alfejeva i Tadeja, Šimuna i Judu. Nije slučajno Isus izabrao 12 apostola. Dvanaest apostola su slika 12 plemena Izraelovih, od 12 sinova Jakovljevih. To je cijeli Božji narod. I tu je znakovita povezanost Staroga i Novoga zavjeta. Apostoli trebaju nastaviti tamo gdje je Isusa zaustavila ljudska zloba. Katekizam Kat. Crkve u broju 2 donosi: Da taj poziv odjekne po svoj zemlji, Krist je poslao apostole koje bijaše izabrao i dao im nalog da navješćuju evanđelje: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta. Jaki tim poslanjem, apostoli odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima, donosi sv. Marko. Ujedinjeni, kao ‘jedna, sveta, katolička i apostolka Crkva’, učinili su velike stvari i osvojili Rimsko Carstvo. Jedinstvo učenika je Isus tražio i za to molio, piše sv. Ivan: Ne molim samo za njih nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me, da svi budi jedno. Arhimed (287. – 212.) je poznati antički matematičar i fizičar iz Sirakuze. Školovao se u Aleksandriji. O njemu postoje mnoge priče, ali jedna za koju nema dokaza kaže nam kako je iskoristio energiju sunčevih zraka i zapalio rimske galije. Uzeo je nekoliko manjih stakala, jedno iznad drugoga i tako zapalio rimske galije. To znaju dobro oni koji puše i negdje su u prirodi, a nemaju vatre uza se. Uzmu staklo od baterije i prema suncu uhvaćenom zrakom zapale cigaretu. To je primjer kako bismo mi kršćani trebali biti jedna Crkva i živjeti kao jedno srce i jedna duša u ovom svijetu u kojemu živi oko 8 milijardi ljudi, a samo je oko 2 milijarde ljudi kršteno. Isus bi nam ponovio ono što smo čuli u evanđelju, kako bilježi sv. Matej: Žetva je velika, a poslanika malo. A i to malo poslanika je razjedinjeno i svatko na svoju stranu. Mnoštvo je crkava po svijetu i svi za sebe govore da su Kristova Crkva. Kršteni su izabrani i poslani svjedočiti uskrsloga Krista. Jedino ujedinjeni u jednu Kristovu Crkvu mogu biti vjerodostojni izabranici i svjedoci svoga Učitelja, Isusa Krista, jer žetva je velika, a ima li radnika?
Fra Ante Pranjić Pilipović
