Trojstvo je jedan jedini Bog zajedništva i ljubavi. To je kršćanski Bog. Od osam milijardi ljudi na zemlji manje od trećine poznaje Trojedinoga Boga, Boga koji je jedan u tri božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Budizam je stariji od kršćanstva, ali ga Bog ne zanima. Hinduizam je stariji od kršćanstva, ali ima više ili previše bogova, pa ne poznaje onoga pravog. Židovstvo je u temeljima kršćanstva, ali je njegov Jahve strahovit i kažnjava. Tek će Isus Krist razotkriti i objasniti pravu ljubav Gospodina, Oca, koji je otac sirota, branitelj udovica, kako donosi psalam 68. Islam poznaje jednoga i jedinoga Boga, ali je on gospodar i čovjek je pred njim rob. Jedino u kršćanstvu susrećemo Trojedinoga Boga. Jedan je jer je pravi. Trojstven je jer je ljubav. Vjernik upoznaje Trojedinoga Boga: Oca bogatog milosrđem i samilošću, donosi Jakovljeva poslanica. Susreće Sina Božjega Isusa Krista koji je žrtva za spas svijeta: Onaj koji jest, koji bijaše i koji dolazi, piše knjiga Otkrivenja. Doživljava Duha Svetoga, koji sve posvećuje i svemu daje život. Nalazimo Boga koji je ljubav: Otac ljubi Sina u Duhu Svetom. Sin Isus Krist je ravan Ocu. Ljube se neizmjernom ljubavlju, a ta neizmjerna ljubav Oca i Sina je treća božanska osoba Duh Sveti. Upoznajemo Boga, ne samotara već zajedništvo, kao obitelj, u tri božanske osobe: Oca, Sina i Duha Svetoga. To je Bog koji stvara i ljubi svoje stvorenje. Sveti Grgur Nazijanski je napisao: Trojstvo je jedan jedini Bog, koji je sve stvorio i ispunio: nebo nebeskim bićima i zemlju zemnicima. Sveti Marko evanđelist započinje svoje Evanđelje riječima: Početak Radosne vijesti o Isusu Kristu, Sinu Božjemu. A sveti Matej će protumačiti da je u Mariji začeto od Duha Svetoga i dat će mu ime Emanuel, što znači: Bog je s nama. Kod Isusova krštenja na rijeci Jordanu, piše sv. Luka, otvara se nebo i čuje se glas Božji: Ti si Sin moj Ljubljeni koji mi je mio! Tu je prisutno cijelo Trojstvo. Otac progovara iz otvorena neba piše sv. Marko: Ovo je Sin moj Ljubljeni! Slušajte ga! Duh Sveti silazi i spušta se na Isusa u obliku goluba. Otac povjerava Sinu poslanje da u Duhu ostvari božansko spasenje.
Sin Božji je pomazan i poslan. Isus Krist je izravno primijenio na sebe proroštvo Izaijino, u svom nastupnom govoru u Nazaretu: Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, bilježi sv. Luka. A sv. Ivan donosi da je na dan posvećenja hrama u Jeruzalemu Isus rekao otvoreno Židovima u hramu da je on Sin Božji: Kako vi onomu koga posla i posveti Otac velite: ‘Grdi Boga’ zato što rekoh: ‘Sin sam Božji’? I nastavlja sv. Ivan u oproštajnom govoru na Posljednjoj večeri kako će Isus protumačiti odnos Boga Oca i Sina Božjega: Ja i Otac jedno smo. Otac je u meni i ja u Ocu. Na sudu pred velikim svećenikom Isus će o sebi reći još više, govoreći o sebi u slavi nebeskoj: Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam, jesi li ti Krist, Sin Božji? Reče mu Isus: ‘Ti kaza! Što više, kažem vam: Odsad ćete gledati Sina Božjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim‘, piše sv. Matej. Kroz cijelu povijest odjekivati će ispovijest vjere rimskoga stotnika koji na Kalvariji pod križem, kad Isus izdahnu, ispovijedi: Zaista , ovaj čovjek bijaše Sin Božji, bilježi sv. Marko. Dvadeset stoljeća Utjelovljenja Sina Božjega je prigoda upoznati bolje djelovanje svestrane Božje ljubavi i zahvaliti milosrdnom Bogu koji sve daje i sve razumije. U Utjelovljenju promatramo trojstvenu ljubav koja se razotkriva u Isusu. Ta božanska ljubav je u tijelu, u ljudskoj povijesti, prožima čovjeka i ponovo ga rađa čineći ga djetetom Božjim. Slava se Trojstva uprisutnjuje u vremenu i prostoru.
Slava Trojstva se očituje i u vremenu i u vječnosti. Gdje sjaji Očeva dubina, izbija moć Sina, tu blista i sjedinjujuće svjetlo Duha Svetoga. Jer je božansko Trojstvo jedinstveno u izvoru i trostruko u sjaju. Čovječanstvo je iskusilo kolektivizam komunističkoga sustava, kao i individualizam zapadnoga kapitalizma. Nema spasenja ni vječnosti ni u kapitalizmu ni u kolektivizmu. Naše kršćanstvo je zajedništvo osoba. Svaki pojedini vjernik je toliko osoban da je upisan u dlan Božje ruke po imenu, piše prorok Izaija: Imenom sam te zazvao: i ti si moj. A opet svi činimo jedan Božji narod, koji je otkupio Sin Božji, kako bilježi sv. Ivan: Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca.
Kršćani se pridružuju papi Ivanu Pavlu II. u molitvi od 21. ožujka 2000. na rijeci Jordanu: Slava tebi, Oče, Bože Abrahamov, Izakov i Jakovljev! Ti si poslao svoje sluge, proroke, navješćivati tvoju riječ vjerne ljubavi i pozvati svoj narod na pokajanje. Na obalama rijeke Jordana, potaknuo si Ivana Krstitelja, glas koji viče u pustinji, poslan po svem kraju jordanskom pripraviti put Gospodnji i navijestiti Kristov dolazak. Slava tebi, o Kriste, Sine Božji! Došao si na vode Jordana da te krsti ruka Ivanova. Na tebe je sišao Duh poput goluba. Nad tobom su se otvorila nebesa, i čuo se Očev glas: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni!’ Iz rijeke blagoslovljene tvojom nazočnošću krenuo si krstiti ne samo vodom nego ognjem i Duhom Svetim. Slava tebi, Duše Sveti, Gospodine i Darovatelju života! Tvojom snagom Crkva je krštena, sišavši s Kristom u smrt i uskrsnuvši zajedno s njim na novi život. Tvojom smo moći oslobođeni od grijeha kako bismo postali djeca Božja, slavno Tijelo Kristovo. Tvojom je moći pobijeđen svaki strah, a evanđelje ljubavi naviješta se u svakom dijelu svijeta, na slavu Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga. Eto, kršteni slave Boga jer je uistinu svet i izvor svake svetosti. Slave Ga jer je najveće dobro i izvor svakoga dobra. Samo Božja istina može dovesti čovjeka do pravoga cilja – sretne vječnosti. Šalje mu snagu odozgor – Duha Božjega. Neka ga ojača snaga Duha Svetoga da može prenijeti svjetlo vjere i novim naraštajima; da u ljudskom zajedništvu vlada Duh Božji, a ne duh ovoga svijeta; da ljude vodi Duh svestrane ljubavi Trojedinoga Boga, a ne duhovi nemirnoga i nepravednoga čovječanstva; da vođe naroda vodi Duh mira, radosti i života, a ne duh nemira, sebičnosti i potrošnje; da čovječanstvo vode u Božju budućnost, a ne u zemaljsku propast.
Fra Ante Pranjić Pilipović
