Prvi stiže na grob i vidje i povjerova, piše sv. Ivan svoje svjedočanstvo praznog Isusova groba i savijenih povoja. Učitelj je živ. Uskrsli je pobijedio! Novi život je nastupio. Protivnici su Isusovi mislili da će sve završiti kad prikuju Isusove ruke na križ. Danas preko 2 milijarde ruku po cijelom svijetu donose tu radosnu vijest spasenja i čine dobro u ime Kristovo. Protivnici su mislili da će nestati Isusa iz povijesti kad pribiju njegove noge. Nakon 20 stoljeća preko 2 milijarde hodaju svijetom i raznose radost Isusove pobjede nad smrću. Protivnici su mislili da će zašutjeti Isusova riječ s umiranjem na križu, a Isusova riječ tek počinje odjekivati punom snagom poslije Kalvarije. Iznenađeni su bili i apostoli kad su čuli i susreli uskrsloga Učitelja čije je tijelo bilo pokopano: Jer još ne bijahu razumjeli Pisma, da je trebalo da Isus uskrsne od mrtvih, bilježi sv. Ivan. Iznenađenost učenika je očita jer nisu mogli po ljudsku ni usnuti da takvo nešto može biti. Istina, Isus im je unaprijed tumačio da će doći njegova muka, smrt, ali da će uskrsnuti. Apostoli nisu mogli to razumjeti jer to nadilazi ljudsko znanje i snage. Ali sad, nakon Velikoga petka, kad Raspeti umire, i Velike subote kad je tijelo u grobu, zatekla ih je vijest da je Gospodin živ. Nato izađe Petar s drugim učenikom te se zaputiše na grob, zapisa sv. Ivan. Što ih tjera da trče na grob? Vjera, Nada ni Ljubav ih nisu tjerale. Žive vjere nisu imali. To nam posvjedoči apostol Marko kad piše: Napokon se ukaza jedanaestorici dok su bili za stolom te ih prekori zbog njihove nevjere i okorjelosti srca, jer nisu vjerovali onima koji su ga vidjeli pošto je uskrsnuo. Postojana nada ih nije vodila jer su izgubili svaku nadu: glavari svećenički i članovi Velikog vijeća predadoše da bude osuđen na smrt te ga razapeše. A mi smo se nadali da je on onaj koji će osloboditi Izraela, donosi sv. Luka. A nisu imali ni velike ljubavi. Petar ga je zanijekao pred običnom sluškinjom. Ipak, oni trče. Opazimo tu ispunjenje obećanja što ga Isus dade, a sv. Ivan zapisa: A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi. Sad je na potezu Sila Duha Svetoga pred kojom puca i kamen na grobu. Cijeli svemir postaje ispunjen novim životom. Nema praznine jer je Uskrsli dotaknuo sve i svakoga. Pobijedio je i samu smrt.
I smrt je pobijeđena! Raspeti je živ. Učinila je to ljubav i žrtva Sina Božjega, Isusa Krista. Zanimljivo je da ima nekoliko velikih i mnoštvo malih religija na svijetu. Ni u jednoj od njih nema Uskrsloga, nego samo u kršćanstvu. Bilo je u povijesti preko 28 civilizacija, od nama poznatih: kineske, indijske, sumerske, egipatske, grčke, rimske do naše suvremene. Osamnaest ih je već izumrlo, a desetak ih još preživljava. Nijedna civilizacija nije uspjela nadvladati tajnu smrti niti je odgonetnuti. Bilo je mnoštvo mudrih i pametnih ljudi u povijesti, od Kine, preko Indije, Arabije do Europe. Bilo da se radi o Konfuciju, Budi, grčkim i rimskim filozofima, Muhamedu, Ruđeru Boškoviću ili Einsteinu, ali sve su to samo ljudi. A ljudska se mudrost zaustavi kod groba. Jedino je Kristovo uskrsnuće otvorilo grob, pobijedilo smrt i donijelo novi život. Raspeti i pokopani je živ! To je novost kršćanstva. Grob je prazan, ali su uredno složeni povoji. Svjedoci Uskrsloga pišu nam i svjedoče, poput sv. Ivan: Onaj koji ovo vidje svjedoči – njegovo je svjedočanstvo istinito, i on zna da govori pravo – da i vi trajno vjerujete. Isus im reče: Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i teći dan uskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena mora propovijedati obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema. Vi ste svjedoci toga, zapisa sv. Luka. Ne može čovjek biti svjedok uskrsavanja, ali apostoli su svjedoci Uskrsloga jer su ga vidjeli i sreli, s Uskrslim su razgovarali i jeli. Njihova je vjera u uskrsnuće neočekivana, ali je zaživjela i potpuna.
Ta neočekivana vjera je čudesna. Neočekivana vjera učenika je povijesni dokaz uskrsnuća. Nije u pitanju lakovjernost učenika. Naprotiv, kad su žene donijele vijest o uskrsnuću, učenicima je ta vijest izgledala kao izmišljotina ili tlapnja, kako zapisa sv. Luka: Ovima se te riječi učiniše kao izmišljotina. I nisu im vjerovali. A sv. Ivan zapisa da su Apostoli bili prestrašeni: dok su vrata (kuće) gdje bijahu učenici bila zatvorena zbog straha od Židova, dođe Isus, stade pred njih te im reče: ‘Mir vama’! Uskrsli susreće dvojicu učenika na putu za Emaus. Bili su potišteni, žalosni i bez ikakve nade. Pita ih Uskrsli, kako piše sv. Luka: Kakav je to razgovor što ga među sobom vodite na putu? Oni se zaustaviše ožalošćeni te mu jedan od njih imenom Kleofa reče: Ti si jedini stranac u Jeruzalemu koji ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana! – Što? upita ih. – Ono što se dogodilo s Isusom Nazarećaninom (…) Predadoše ga da bude osuđen na smrt te ga razapeše. A mi smo se nadali da je on onaj koji će osloboditi Izraela. Učenicima nije bilo ni na kraj pameti da bi do toga moglo doći i da će povjerovati u uskrsnuće Isusovo. Puni su straha što će s njima biti. Dok su im ona dva učenika pripovijedali da su susreli uskrsloga Isusa, dođe Isus stade među njih te reče: ‘Mir vama!’ Oni, zbunjeni i puni straha, pomisliše da gledaju duha. A on im reče: ‘Zašto ste zbunjeni? Čemu se takve sumnje rađaju u vašim srcima? Pogledajte moje ruke i moje noge: ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustanovite, zapisa sv. Luka. Susret s Uskrslim donosi promjenu u duši i vjeri učenika. Odjednom čvrsto vjeruju. Zato piše u Djelima apostolskim: Isusa je Bog uskrisio. Tome smo mi svi svjedoci. Otvoriše im se oči vjere. Tek poslije praznoga groba i Isusova ukazanja u zatvorenoj dvorani, oni se sjetiše što im je govorio kroz tri godine. Povjerovaše u Uskrsloga i pođoše na razne strane svijeta navješćivati evanđelje. Neka i u svakom krštenome oživi vjera u Uskrsloga. Neka traži živom vjerom Gospodina i Uskrsli će ići s njim. Traži Gospodina u molitvi, u siromasima da bi mogao ispovijedati i svjedočiti Uskrsloga. Znamo da si uistinu uskrsnuo, Božji Sine. Aleluja!
Fra Ante Pranjić Pilipović
