Pade ničice do nogu Isusovih pa mu poče zahvaljivati, zapisa sv. Luka. To je stav čovjeka koji je imao povjerenje u Isusovu moć. Nije se prevario. U ovom slučaju očituje Isus snagu svoje božanske riječi. Ne dodiruje gubavce rukom, nego svojom riječju. Šalje ih svećeniku da potvrdi njihovo izlječenje. Deset gubavaca je ozdravilo, ali samo jedan se vratio i za to dobročinstvo zahvaljuje Isusu. Dobročinstvo i zahvalnost su dvije stvarnosti koje se trebaju pratiti. Isusovo dobročinstvo je u očitovanju ljubavi prema deset gubavaca koje je očistio. Zahvalnost je stav vjernika u molitvi ili žrtvi prema Bogu, koji mu je učinio dobročinstvo. Odmah nam upada u oči kako od deset očišćenih gubavaca, samo se jedan vratio zahvaliti Bogu za dar ozdravljenja. Ljudi znaju često biti nezahvalni, ne samo ljudima, nego i Bogu. Hvala i oprosti su dvije riječi koje su nam tako potrebne u svakodnevnom životu. Možda ih često zaboravimo, a tako su nam potrebne. Živimo u zajednici jer smo bića zajednice. Drugi nam čine dobro i mi smo potrebni drugima. Dobročinstvo i zahvalnost su na istom kolosijeku, ali se rijetko susretnu.
Ruski pisac, Ivan Sergejevič Turgenjev prije 140 godina, piše u pjesmi kako Vrhovno biće priredi veliku gozbu i pozove sve vrline. Sve su bile među sobom ljubazne samo dvije među sobom se nisu poznavale niti razgovarale. Vrhovno biće ih privede jednu drugoj: Dobrotvornost i Zahvalnost. Pisac se čudi: Otkad postoji svijeta, one se sastadoše prvi put. Ljudi znaju često biti nezahvalni. A nezahvalnost je nepriznavanje tuđih dobročinstava i ljubavi. Koliko puta se dogodi da drugom pomogneš kod zapošljavanja? Utrošiš svoje vrijeme i ugled kod poduzetnika da bi zaposlio nekoga rođaka, a on te kasnije ne pozna. Tu se doživi crna nezahvalnost. Bude ti teško i osjetiš razočaranje od ljudi. Sveto pismo nam daje primjer i zahvalnosti i nezahvalnosti u životu ljudi koji su oboljeli od gube.
Nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu, piše sv. Pavao Korinćanima. Povjerovao je sirijski vojskovođa Naaman nakon očišćenja i neće više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Jahvi, donosi poslanica Korinćanima. Naamanovo povjerenje je sada samo u pravoga Boga. Doživio je Božju ljubav u očišćenju i svom dušom zahvaljuje Bogu i proroku Elizeju. U Starom zavjetu su mislili da je guba neizlječiva bolest i pogađa teške grješnike: lopove, ubojice, zavidnike, krivokletnike itd. Danas od te zarazne bolesti boluje preko 10 milijuna ljudi. Može se liječiti, ali siromašni nemaju novčanu mogućnost. Gubavac izgleda kao čovjek koji se živ raspada. Gledajući gubavca zapisuje novinar: To je strašno. Nos mu je posve nagrižen. Usred lica je rupa. Donja usna je dobro načeta. Ima samo jedno uho. Desnu ruku, zamotanu u zavoj stavi na stol. Ima samo dva prsta na lijevoj ruci. Od desnoga oka prostire se rana do pod samu kosu, itd. Sirijski general i vojskovođa Naaman za svoje izlječenje pokušava materijalno zahvaliti proroku Elizeju. Prorok to ne prihvaća jer je izlječenje čisti Božji dar, a ne prorokova moć. Elizeju je važno da je stranac iz poganskog naroda povjerovao u pravoga Boga. Od Boga nam dolazi svaka dobrota i dobročinstvo. Naaman je povjerovao i odsada će zahvaljivati pravome Bogu na zemlji na kojoj je stajao Božji čovjek Elizej. Isusov primjer iz evanđelja nam donosi zahvalnost jednoga tuđinca koji nije židov. Ti primjeri iz Staroga i Novoga zavjeta nam govore kako dobrota nije ograničena na jedan narod, ni na pojedine ljude. Bog je sve stvorio i želi sve spasiti. Dobrota se širi sama od sebe, razlijeva se, kao što su govorili skolastici: Bonum diffusivum est. Belgijski apostol gubavaca Pater Damien de Veuster, prije 140 godina, zarazio se sam gubom na otoku Molokai na Havajima. Posluživao je 800 gubavaca i umro. Na njegovu grobu si mogao uvijek naći svježe cvijeće. Donosili su ga gubavci i zahvalni kažu: U grobu je ljubav. Gubavci su doživjeli ljubav od P. Damjana i bili su mu zahvalni. Proglašen je svetim 2009. godine. Postao je zaštitnik gubavaca i sidaša. Deset gubavaca iz evanđelja iziđoše ususret Isusu i izdaleka su vikali: Isuse, Učitelju, smiluj nam se!, piše sv. Luka. Poslao ih je Isus židovskom svećeniku jer je on davao priznanje za ozdravljenje. Sva desetorica su otišli, ali se vratio samo tuđinac zahvaliti Isusu za ozdravljenje. U tom izvještaju imamo zahvalnosti i nezahvalnost. Od deset ozdravljenih gubavaca naglašava Isus zahvalnost onoga tuđinca. Deset ih je ozdravilo tijelom. Samo je jedan ozdravio tijelom i dušom. To je onaj tuđinac. Biti zdrav dušom i tijelom znači donijeti svoju bolest i svoj grijeh pred milosrdnoga Boga. Isuse, Učitelju, smiluj se! i izliječi nas od gube duše i tijela.
Ustani i hade, tvoja te vjera spasila!, donosi sv. Luka. To je odgovor Sina Božjega čovjeku koji je povjerovao Bogu. Hoće li nas spasiti naše povjerenje u Boga? Hoće, ako to budemo živjeli i Bogu zahvaljivali. U našem hrvatskom narodu oko 90 % se izjašnjavaju da su katolici i da vjeruje u Boga. Kad prođeš kroz gradove i sve izbrojiš tek je nešto preko 10 % nedjeljom na svetoj misi. Što je s onih drugih 90 %? Znaju li oni biti Bogu zahvalni, a primaju dobročinstva od Boga? Bog nas želi sve očistiti od grijeha. Grijeh je guba duše. Isus, kao Sin Božji, liječi i tjelesnu i duševnu gubu. Po Isusovu liječenju stižemo do zahvalnosti i slave Božje. Imati povjerenje u Boga donosi spasenje, a s time se Boga slavi. Onaj koji primjećuje Božja dobročinstva, taj nije daleko od kraljevstva Božjega. Evanđelje nije samo prošlost nego i sadašnjost, radosna vijest za nas danas. Znamo li biti zahvalni Bogu i ljudima? Toliko smo dobra primili od Boga i od ljudi. Jesmo li znali reći Hvala? Na istom su kolosijeku dobročinstvo i zahvalnost i vode u kraljevstvo Božje.
Fra Ante Pranjić Pilipović
