Rodio sam se i došao na svijet da svjedočim za istinu, odgovori Isus Pilatu, bilježi sv. Ivan. A ta istina je pobjeda grijeha na križu i pobjeda smrti u uskrsnuću. Isus postaje čovjek boli, ali i čovjek pobjede. Povezuje Veliki petak i Uskrs. To dvoje idu skupa. Isus iz Nazareta, umrijevši na križu prodrije kroz nebesa, donosi poslanica Hebrejima, a to znači uskrsnu. Razmislimo malo o muci i poniženju Kristovu, koji je sluga u potpunosti. Sluga je lik Sina Božjega. Sluga patnik je dotaknuo tlo najvećega poniženja – kenoza, da bi odskočio u preuzvišenje. Slabosti naše ponije, naše boli uze na se, piše prorok Izaija i nastavlja: njegove nas rane iscijeliše, jer je Sin Božji. Sin Božji – Isus Krist reče pred vojnicima Izaijino proroštvo: Ja jesam. To je naziv za Boga u gorućemu grmu. Oni ustuknuše pred Isusom – pravednikom. A Isus je čovjek i kralj u isto vrijeme. Pilat reče i ne znajući da govori istinu, kako piše sv. Ivan: Evo čovjeka! Čovjek je to s trnovitom krunom i skrletnom kabanicom, ali u kojemu nema grijeha, nego iz njega izvire život. Zato on kraljuje nad svime i svima. Kralj je za sve. Sv. Ivan bilježi kako Pilat pokazuje Isusa: Evo vam kralja! I dade to napisati na križu. To je istina do koje Pilat nije stigao niti ju je razumio. Stvarnost u kojoj svi živimo i u koju ćemo svi dospjeti jer Krist kraljuje u isitni zauvijek. A njegovo kraljevstvo obuhvaća, ne samo neke ljude, nego sve narode i cijeli svemir.
Gledat će onoga koga su proboli, prenosi sv. Ivan. Probodeni će pobijediti patnju, zlo i smrt. Pomrča sunce, a hramski se zastor razdrije po sredini, piše sv. Luka. Čak će i rimski zapovjednik – stotnik priznati: Zaista, ovaj čovjek bijaše pravednik!, donosi sv. Luka. Sunce i Zemlja se klanjaju Raspetome, a grobovi se otvaraju. Iako je Sunce štovano kao božanstvo, sad je i ono pomračilo, jer je Pravednik osuđen. Ni sunce nema sjaja kojim bi nadmašilo nebeskoga i zemaljskoga Pravednika. Zemlja se prepala. Potresla se nad tim događajem. Na zemlji je sve prolazno. Ali kad je zemlja doživjela da je Vječni osuđen i popljuvan, potresla se od straha, jer što će tek biti s njome koja je prolazna. Zemlja se boji vlastitoga groba. Grobovi se pokojnika otvaraju jer je Bog progovorio. A kad Bog govori, nastaje život i za one koji su mrtvi. Jer Bog može stvoriti ljudsku djecu iz kamenja na grobovima. Kao da je cijeli svemir zastao da vidi bol koju podnosi onaj koji oslobađa od svake boli i jada, kako donosi knjiga Tužaljki: O, vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogođen. Zar čovjek ne možemo suosjećati s Kristom koji pati za čovjeka i za ljudsko spasenje? Pravednik je i nema grijeha, a ipak je potpuno pogažen i satrven. Umire, ne kao silni i veliki Bog i priznati čovjek, već je pogažen kao crv. Raspet je na drvu križa.
Drvo grijeha i drvo spasenja izrastoše na dva stabla i donesoše dva ploda. Prvo stablo je donijelo grijeh jer se čovjek iznevjerio Bogu. S njega su potekli znoj, bijeda i nevjera. U Časoslovu moli Crkva:
Višnji Stvorac žaleć’ bijedu Adama zavedenog, kada taj se usmrtio voćem s drva zlokobnog. Nađe drvo što će platit’ silnu štetu drva tog.
Na drugom drvetu je umro raspeti Pravednik. Približio mu se vojnik, kopljem mu je probio prsi, pa odatle je potekla krv i voda. Jedno je simbol krštenja, a drugo svetoga Sakramenta. Vojnik je probio prsi i tako otvorio zid svetoga hrama, u kojemu sam našao divno blago i blistavo bogatstvo kojim se dičim, piše sv. Ivan Zlatousti. Sin Božji nam je povratio povjerenje u Boga i pobijedio zlo i grijeh na drvu križa.
Štovanje drva – križa je danas u našem središtu. S Isusova križa dolazi naše otkupljenje i spasenje. Na Isusovu križu su prikovani naši grijesi. Zato vapi molitelj u Časoslovu: Oj zdravo, Križu, nado sva! U dane Muke Gospodnje. Umnoži milost dobrima i digni krivnju s grješnika. Carica Jelena je 320. godine pronašla zagubljenu relikviju križa Kristova. Od tada počinje štovanje svetoga križa Kristova. Na tom križu prepoznajemo onoga koji je liječio svaku bolest i opraštao svaki grijeh. Prepoznajemo čovjeka koji pati i koji je plakao za prijateljem Lazarom, ali i Krista koji pobjeđuje smrt u Lazaru, u mladiću iz Naina i u Jairovoj kćeri. S toga nam drva – križa dolazi otkupljenje. Zato upućujemo poljubac tom drvetu. Poljubac drvu križa je potreban za zdravlje naše duše, za zdravlje naše obitelji i kršćanske zajednice. Uzvraćamo ljubav Ljubavi koja nije dovoljno ljubljena u Sinu Božjemu. Uzvraćamo ljubav onome koji je nas prvi ljubio i radi nas čovjek postao. Naši su osjećaji, duša i tijelo danas s Kristom raspetim. Pridružujemo se mislima velikoga Blaisa Pascala koji napisa: Zar bi ti htio da ja i dalje lijevam za tebe krv svoga čovještva, a da ti meni ne pokloniš niti jednu suzu kajanja i obraćenja. Zato, Gospodine, primi naše kajanje i daj nam svoga Duha za naše obraćenje. Ti si Kriste bio čovjek boli, ali si postao kralj slave. Bio si žrtveno janje, ali si donio i slavu uskrsnuća, ne samo sebi, nego svim ljudima i cijelome svemiru. Zato: Klanjamo se tebi Kriste, i blagoslivljamo Te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet.
Fra Ante Pranjić Pilipović
