Evo Jaganjca Božjega koji uzima grijeh svijeta, piše sv. Ivan. Jaganjac Božji – Agnus Dei je pojam koji susrećemo u Svetom pismu Staroga i Novoga zavjeta, a susrećemo ga redovno i u svetoj misi. Koliko i što mi razumijemo pod tim pojmom? Još od 7. stoljeća papa Sergije I. unosi taj pojam Isusa Krista kao Jaganjca Božjega u svetu misu. Svećenik prije svete pričesti podiže posvećenu hostiju pred vjernicima i kaže: Evo Jaganjca Božjega! A svi skupa mole: Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nama se. U kršćanskom znakovlju ili ikonografiji nalazimo janje s aureolom, križem, zastavom i kaležom. To su simboli našega spasenja.
Povijest spasenja bilježi sliku onoga koji će spasiti narod u liku žrtvenoga Jaganjca.
- Izlazak iz egipatskoga ropstva s Pashom obilježen je blagovanjem pečenoga janjeta. Krvlju toga janjeta se označuju kuće koje neće biti kažnjene. Svaka izraelska obitelj je žrtvovala jaganjca bez mane od jedne godine i muško, donosi knjiga Izlaska.
- Prorok Izaija najavljuje 750 godina prije Isusa da će ‘Sluga Jahvin’ poput krotkoga janjeta spasiti svijet: Ko janje na klanje odvedoše ga; ko ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih.
- A zadnji od proroka Ivan Krstitelj će svečano predstaviti Isusa na Jordanu: Evo Jaganjca Božjega koji uzima grijeh svijeta!, donosi sv. Ivan.
- Otkrivenje kao posljednja knjiga Svetoga pisma donosi 28 puta pojam jaganjca koji će otvoriti knjigu svijeta s pečatima kojima je zapečaćena sudbina svijeta: I Janje se primaknu da uzme knjigu iz desnice onoga „koji sjedi na prijestolju. Ali to je janje bilo žrtva, najprije je žrtvovano za spas svijeta: Tada opazih između prijestolja s četirima Bićima i između Staraca „Janje” gdje stoji kao „zaklano”. Imalo je sedam rogova i „sedam očiju”, to jest sedam Duhova Božjih poslanih „po svoj zemlji, da se svijet spasi. A ogromno mnoštvo svetih i mučenih u nebu su klicali vikali jakim glasom: ‘Spasenje je djelo našega Boga, koji sjedi na prijestolju, i Janjeta! To ‘zaklano Janje’ je Krist na golgotskom križu i donosi spasenje jer je žrtva za grijehe naroda. Kristov Duh donosi puninu Božje snage, donosi Ljubav, koja je život.
Na koga vidiš da silazi Duh Sveti i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim, piše sv. Ivan. Ivan je vidio nad Isusom i svjedoči da je Isus Sin Božji. Onaj na koga silazi i na kome ostaje Duh Sveti, samo ga taj može drugima priopćiti. On krštava Duhom Svetim. To znači da nas je Isus Krist mogao napuniti božanskom snagom i životnom energijom. Najprije je postao žrtva našega otkupljenja na križu, kao žrtvovano janje. Zatim će nas krstiti Duhom Svetim.
Janje označava žrtvu, blagost, bezazlenost i pokornost. U poganskoj Grčkoj Dioniziovi vjernici su bacali janje u Lernejsko jezero kako bi izmolili božanstvo da im dođe u susret. Izraelci su prinosili janje kao pomirbenu žrtvu ili ‘starozavjetno žrtveno janje’ za grijehe naroda. U islamu se na završetku ramazana prinosi kurban ili žrtva ovna – janjeta kao spomen na Ibrahimovu – Abrahamovu žrtvu koja nas podsjeća kako treba biti Bogu vjeran do smrti i za Boga sve žrtvovati. U dijelovima Indije bijaše običaj pripremati janje za blagovanje u nekim prigodama. I dok bi ga blagovali, glasno bi govorili: Kada će spasitelj biti rođen.
Kršćani znaju da je spasitelj rođen. Znaju da je Isus Krist onaj pashalni jaganjac koji oslobađa ropstva zla i grijeha jer je dobrota Božja. On, Isus prenesen je u hramu kao jaganjac. On je onaj sluga Jahvin koji će nas pomiriti s Bogom. Na Njega je sišao Duh Sveti i zato može biti žrtva za naše grijehe, može biti naš Otkupitelj: Ivan je svjedočio još: Vidio sam Duha gdje siđe s neba kao golub i ostade na njemu. I ja to vidjeh i svjedočim da je on Sin Božji. On je Božji Pomazanik koji čisti svoj narod i oduzima grijehe svijeta. Kod kršćana nema životinjskih žrtava, ali postoji jedna jedina žrtva, a to je Isus Krist na križu. Janje ili Jaganjac je simbol Krista koji poput žrtvovanoga janjeta oduzima grijehe svijeta. Oduzima i tvoje grijehe. Pitanje je samo jesi li potpuni kršćanin ili si vječito nedovršen poput mosta u Avignonu.
Avignonski most Benezet iz 12. stoljeća imao je 22 luka. Ostala su samo 4 luka i tako stoji nedovršen. Rijeka Rhona bi poplavila i odnosila lukove mosta. Od 17. stoljeća ga više nisu obnavljali i tako stoji nedovršeni most u Avignonu. Slika je to nepotpuna vjernika, nepotpuna kršćanina, koji nije sposoban svjedočiti živoga Krista.
I ja to vidjeh i svjedočim da je on Sin Božji, kaže sv. Ivan. Tako svjedoči Ivan Krstitelj, a što je s nama? Kako kršćani svjedoče uskrsloga Krista? Svjedočiti Krista treba ne samo riječima nego ako treba i svojom krvlju. Mnogi prožive kao nijemi svjedoci. Ne svjedoče ni riječima ni životom. Učmali su. Zahrđali su u svojoj molitvi i vjeri. Ne razumiju onu: Pjevajte Gospodu pjesmu novu! Nije dovoljno biti „dobar čovjek”. Treba biti svet kršćanin. Čuli smo kako piše sv. Pavao Korinćanima: Posvećenima u Kristu Isusu, pozvanima da budu sveti. Kršten u ime Kristovo treba biti svet. Kad bi dobri zbilja bili dobri, bilo bi manje zlih među nama i oko nas. Isus Krist je Božje žrtvovano janje za naše grijehe i za naše spasenje. Takvu vjeru treba ispovijedati i živjeti.
Fra Ante Pranjić Pilipović
