Zabilježen je kraj nastavne godine za maturante. Na dan večeri maturalne zabave, maturanti su u školi i oko škole priredili jednu norijadu, a onda, zadnju, službeni dan nastave onu neslužbeno službenu. Već je uobičajeno veselo, ali povremeno zamorno, pa i iritantno bilo i kršenje određenih pisanih i nepisanih pravila. I sve je dobro dok se ne pretjera. Sve je pomalo pretjerano, a u Duvnu se nije pretjeralo u pretjerivanju.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Pretjerivanja su priopćajna sredstva zabilježila u Ljubuškom, Tuzli, Sarajevu i Mostaru. Jedni su demoliraili ugostiteljski objekt, drugi se međusobno potukli na maturalnoj zabavi, trećima su na zabavu upali nepozvani i, blago rečeno, neugodni gosti. A onda je četvrtima policija zabranila promenadu gradom jer svako ometanje ili zaustavljanje prometa treba dobiti dopuštenje. Ipak je promenada bila, a zabilježeno je maturantovo odgurivanje policajca. Sve se to kroz godine izdogađalo i kod nas. Jedino se ne sjećam da su se maturanti međusobno potukli. Iako su punoljetni, ipak su djeca, pa se posvuda puno toga ovim mladim ljudima progleda kroz prste da zarana ne budu službeno pribilježeni u pismohranima represivnog aparata. I dao bog dobro, oni to znaju i izdašno upotrebljavaju, a rijetki zloupotrebljavaju. I ne dao bog većeg zla.
Već sam davno pisao na ovim stranicama da je maturalna zabava građanski i malograđanski bal večernjih odijela i toaleta nastao da mladi na simboličan način pokažu da su zreli za svijet odraslih i kadri preuzeti odgovornost za sebe i društvo. Poruka je da smo mladi i spremni ovo društvo unaprijediti i učiniti boljim. Ovo bi trebalo uporno ponavljati barem završne godine srednjoškolskog obrazovanja i odgoja, i sve dok im ne dosadi. Ono prethodno potvrđuje da je zrelost uistinu kod nekih samo simbolika.
A na kraju dana, kada se sve smiri i ispuše, dolaze na red oni tihi. Zabilježila priopćajna sredstva da je općinska vlast okupila odlikaše srednjih škola, njih dvadesetoro, i uručila im prigodne darove u nazočnosti razrednika i ravnatelja. Osim njih, ima tu još zlatne mladeži, bez navodnika. To su oni koji nisu prošli sve četiri godine odličnim uspjehom i onih vrijednih i pametnih, a da nije sve pet. A ipak je vrhunski doseg biti godinama odličan. I među odličnima ima najodličnijih. Zato se bira učenik/učenica generacije. I to biranje na nastavničkom vijeću je uvijek zahtjevno. Lako odabrati najboljeg od više najboljih. I kada otpadnu i oni koji su u četiri godine dobili samo jednu četvorku ostane ih više sa svim peticama iz svih predmeta. Bilježi se da su jednom i samo jednom davno dobili jednu tricu. I onda ti odluči tko je bolji a sve isto i sve pet. Tako je bilo i ove godine. Od sedamnaestoro u Gimnaziji ostane četvoro. I onda od tih četvoro ostane dvoje. I onda se glasa. I nakon glasanja, ove godine, jednak broj glasova. I nema druge, ove godine su titulu učenika/učenice generacije podijelile dvije maturantice. U vijesti s općinskog prijema nabrojana su imena svih superodlikaša i nisu posebno istaknuta ova dva. Ništa pogrešno u tome. Ja ću ih ipak istaknuti, to su i to abecednim redom Mia Baković i Šemsudina Nuhić. Ja ih ne znam, jer im nisam predavao. A o kakvim mladim ljudima se radi kazuje ono što mi jedan kolega usput reče. Jedno od njih on poznaje i izvan škole. Kratko i jasno, ona voli učiti.
Svi oni, a posebno njih dvije su ponos Duvna ma gdje ih život odveo. Na nama prosječnijima je nastojati se barem približiti ovakvima.
