Ljubav do kraja je nova Isusova zapovijed. To je ljubav bez ikakva pridržaja za sebe. Takvu ljubav pokazuje Isus umirući na križu za sve nas. To će ostaviti kao oporuka svojim učenicima. Na rastanku će im reći: „Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga”, zapisa sv. Ivan. Isusova ljubav je plod Duha i punina zakona. Ona je božanska. Otvoreno će reći učenicima: „Kao što je Otac mene ljubio, tako sam i ja vas ljubio. Ostanite u mojoj ljubavi”, piše sv. Ivan. Ljubav će biti raspoznavajući znak Kristove Crkve.
U stara vremena raspoznavajući znak se upotrebljavao u porukama. Donositelj poruke je nosio uza se polovicu pečata, a druga polovica je bila kod primatelja. Da bi se utvrdila vjerodostojnost donositelja, trebalo se usporediti te dvije polovice pečata. Ako odgovaraju jednoj cjelini, tada je donositelj identificiran ili vjerodostojan i tu nema prevare. Današnji učenici dobro razumiju kad treba u kompjuter unijeti password–lozinku. Tom raspoznavajućom riječju se predstavljaš i dobivaš dopuštenje ulaska u sustav. Grčka riječ symbolon označavala je polovicu prelomljenoga predmeta, odnosno spomenutoga pečata.
Simbol u kršćanskoj vjeri je Vjerovanje ili Credo. To je vjeroispovi – jest jer sažimlje vjeru koju kršćani ispovijedaju. Apostolsko vjerovanje je simbol vjere. To je skup ili zbir glavnih vjerskih istina, kao što se u zrnu pšenice nalaze stabljika i klas s mnogo zrnja. Ako kažemo da je ljubav prema bližnjemu, pa čak i prema neprijatelju, raspoznavajući znak kršćana, tad je jasno da se radi o življenju istina Apostolskoga vjerovanja. Bilo je prepoznatljivo to življenje kod prvih kršćana i kako su se međusobno poštivali. Pogani bi to odmah uočili i čudili se kako se ljube.
Raspoznavajući znak za pogane je bio: Gle kako se ljube! Divili su se prvim kršćanima. Bio je to znak i snaga koja je privlačila i vukla pogane da upoznaju Krista i njegovo evanđelje. Što bi danas moglo privući nekrštene? Lakše bismo odgovorili što danas odvraća nekrštene da ne prime krštenje. Ako jednako loše rade i kršteni i nekršteni, nema poticaja za nekrštene. Ako jednako psuju kršteni i nekršteni što će privući nekrštene k Božjoj riječi? Ako isto kradu i nekršteni i kršteni, nema evanđeoskoga svjedočanstva koje poziva Kristu. Ako ubijaju nerođenu djecu i nekršteni i kršteni, o kakvom životu govore i što svjedoče?
Svetu Majku Tereziju u Kalkuti jednom je pratio novinar velikih novina i kad je vidio što čini Majka Terezija, rekao joj: „Ja ne bih za milijun dolara činio to što Vi činite.” „Ni ja također”, reče Majka Terezija. Skupljala je bolesne da bar dostojno umru. Kristova ljubav to čini. U vjerniku treba djelovati Kristov duh da bi svjedočio svoje krštenje i ispunio svoje poslanje ili misiju.
O Prvom misijskom putovanju apostola Pavla piše u knjizi Djela apostolska. Pavao osniva kršćanske zajednice u Maloj Aziji. Ostali apostoli su na drugim stranama. Vraćaju se u Jeruzalem. Skupiše zajednicu:„Izvijestiše o svemu što je i koliko je Bog s njima učinio: kako je otvorio poganima vrata vjere”, piše u Djelima. Bog djeluje preko ljudske riječi i preko ljudskih ruku. Ne samo da Bog liječi i oprašta preko apostolskih ruku, nego svemogući Bog u konačnici sve čini novo. Knjiga Otkrivenja nam govori o novom nebu i novoj zemlji. Bog stvara novu zemlju:„Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe”, piše knjiga Otkrivenja. A sve se to događa po novoj zapovijedi koju donosi Isus Krist. Ta zapovijed je: „Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas”, zapisa sv. Ivan. Mjera i uzor te ljubavi nam je sam Sin Božji, kao što je on ljubio. A On je ljubio do smrti na križu. Ta nova zapovijed Kristove ljubavi je oporuka i načelo po kojemu treba živjeti.
Ljubiti kao Isus znači i živjeti kao Isus iz Nazareta. Tu je ljubav na djelu, na službu Bogu i ljudima. Ljubav je duša svetosti na koju smo svi pozvani. Duša je i svega apostolata ili kršćanskoga poslanja. Ona upravlja svim sredstvima posvećenja. Daje im dušu i vodi ih k njihovu dovršetku. Kristova zajednica prima Isusovu zapovijed ljubavi, poniznosti i samozataje. Ujedno prihvaća i poslanje da naviješta Kristovo i Božje kraljevstvo i da ga ustanovljuje u svim narodima. Kršćanin pokazuje djelotvornu ljubav iz žive vjere. A živa vjera „očituje svoju snagu ljubavlju”, piše sv. Pavao Galaćanima. Nije dovoljno ne mrziti. Potrebno je ljubiti. Nije dovoljno ne činiti zla. Potrebno je svakom dobro činiti. Nije dovoljno ne oteti. Potrebno je pružiti kruh gladnome. Nije dovoljno ne rasplakati. Potrebno je obrisati tuđu suzu. Nije dovoljno ne tovariti teret drugome. Potrebno je pomoći nositi križ drugome. Ako ne postupamo tako, tada će se svatko bojati svakoga. Čovjek će se bojati čovjeka. Majka će ubijati nerođeno i rođeno dijete. Židov će se bojati Arapina, kršćanin muslimana. Nitko neće imati mira. Ako ne prihvaćamo Božju riječ i odbijamo Boga, tada se uništava čovjeka. To nam dobro svjedoči Francuska revolucija 1789. god. Umjesto novoga fraternité, égalité, liberté sjekla je giljotina. Izvikivanjem tih lijepih riječi revolucionari su s mržnjom ubijali i krive i pravedne. Uništavali su sve pred sobom. Potocima tekla je ljudska krv. U vatri su gorjele crkve i kulturna dobra. A prava ljubav izvire, ne iz mržnje, nego „iz čistoga srca, dobre savjesti i iskrene vjere”, piše sv. Pavao učeniku Timoteju. Neka i u krštenom zavlada duh i ljubav uskrsloga Krista. To je raspoznavajući znak za ‘novo nebo i novu zemlju‘.
Fra Ante Pranjić Pilipović
