Blizu je kraljevstvo nebesko! Te Isusove riječi zapisa sv. Matej. Kraljevstvo Božje – malkut Jahveh je središnji pojam Isusova propovijedanja. To nije nešto što pada s neba. Promjena je to vlastitoga postojanja. Traži našu suradnju. Ostvaruje se u nama i među nama. Ono što Sveto pismo hoće reći je život po Božjoj volji ili novi život s Bogom bez ljudskih nepravda, mržnje i bolesti. Život na zemlji često se doživljava u nepravdama i u mržnji, u nasilju i otimačini, zna biti i u žalosti i u bolesti. Svi dobro osjete posljedice istočnoga grijeha na vlastitoj koži. Nasuprot takvom životu na zemlji, u kraljevstvu Božjem vladaju ljubav, mir i pravednost. Takav život naviješta evanđelje ili Isusova Radosna vijest. To je prvi put da se spominje Radosna vijest o Kraljevstvu i to u sjevernoj Galileji, u prezrenoj pokrajini. Tu živi sirotinja, seljaci, nasilnici. Nisu pravi Židovi. Sama riječ Galileja dolazi od hebrejske riječi galil, što znači oblast, okrug, kao prezriv naziv. Isusov prvi nastup je upravo, tu među onima koje ‘pravovjerni židovi’ odbacuju i osuđuju. Tu želi Isus donijeti život i mir Božji. Želi uspostaviti Božje kraljevstvo u srcima prezrenih ljudi. Uviđamo da je kraljevstvo Božje Isusov osobni odnos s nebeskim Ocem. To je život s Bogom. Isus govori o Bogu koji je ljubav. Sve stvara iz ljubavi i sve prati svojom ljubavlju. Zato milosrdni Bog i žrtvuje vlastitoga Sina za spasenje cijeloga svemira. Želi sve dovesti u neprolaznost i radost svoga kraljevstva. To znači biti sretan i to biti vječno sretan. Isus nas poziva u takvu vječnost s Bogom, gdje su svi sretni i blaženi.
Učinit ću vas ribarima ljudi, bilježi sv. Matej. Isus poziva četiri prva učenika: Petra, Andriju, Jakova i Ivana. Isusov poziv započinje od apostola. I u Isusovo vrijeme je bilo školovanih i pametnih. Bilo je moćnih i bogatih. A Isus poziva nepismene radnike ribare. Tih dvanaest običnih ribara postaju stupovi naše svete Crkve. Započelo je vrlo jednostavno i u isto vrijeme nevjerojatno: Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi, nastavlja sv. Matej. Zanimljivo je primijetiti kako Isus nailazi pokraj Petra i brata mu Andrije, opazi Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana i upućuje im poziv: Pođite za mnom, piše sv. Matej. Oni su radnici, ribari. Ali istoga časa ostave mreže i pođu za Isusom. Čuli su oni za Isusa i slušali su njegov govor. Ali ostaviti svoj posao, obitelj i odmah poći za Isusom nije tako jednostavno. Zamisli da se to tebi dogodi: Dođe Isus na tvoje radno mjesto i kaže ti: Ostavi sve to i pođi za mnom! Koliko bi imalo povjerenja i hrabrosti poći za Isusom? U Isusovu pozivu se krije tajna Božjega pozivanja. Kad Bog nekoga poziva, taj se ne može oduprijeti. Božja ljubav je neodoljiva i osvojiva. Ljudsko se djelo može uništiti, ali Božje djelo ljudi ne mogu uništiti. Bog čini od neznatnoga veliko, od beznačajnoga značajno. Nepismeni ribari postaju najmudriji. Prevrtljiv čovjek poput Petra postaje najhrabriji pred rimskim vojnicima koji će mu oduzeti život. Marija, obična nepoznata žena iz Nazareta, postaje Božja službenica, postaje kraljica neba i zemlje. Da, to je Božje djelo, ne samo od prije 2000 godina nego se ponavlja i kroz stoljeća. Tko se odazove na Božji poziv i pođe za Isusom, Bog ga neće ostaviti. Učinit će velike stvari. Sjetimo se povijesti našega hrvatskog naroda.
Blaženi Gracija iz Mula kod Kotora je bio pomorac s krsnim imenom Pavao Krilović. To je područje nekadašnje Crvene Hrvatske, koja se prostirala od Duvna do Drača i Valone. U Veneciji je slušao propovijed blaženoga Šimuna i odlučio i on cijelim životom slijediti Isusa. Pridružio se augustincima. Nije studirao visoke škole, nego je bio brat, a ne svećenik. U velikoj pobožnosti prema presvetoj euharistiji i Gospi, postao je svet. Sveti Leopold Bogdan Mandić je bio slabašni dječak u pobožnoj kršćanskoj obitelji iz Herceg Novog. Susjedi su im bili pravoslavci. Leopold je bio niska rasta, visok tek 135 cm. Mucao je u govoru. Roditelji su se brinuli što će s njim biti. Kad je postao fratar – kapucin, ni fratri nisu znali što mu povjeriti. Ali Bog se pobrinuo jer se Leopold stavio u Božje ruke. Toga malog fratra, koji muca u govoru, Bog je kroz ispovjedaonicu učinio svecem. Sluga Božji Petar Barbarić iz Klobuka – Šiljevište bio je nadaren i pobožan gimnazijalac u Travniku. Odlučio je poći za Isusom. Ali je kroz bolest sazrio za nebo u dvadesetoj godini. Umire sretan i u svjetlosti. To je djelo neodoljive Božje ljubavi čije tragove nalazimo i u svakodnevnom životu jedne majke. Majčina ljubav je golema prema novorođenčetu. Kad dijete zaplače, majka će se ustati i pod cijenu vlastitoga života. Zato u rodilištima odnose novorođenu djecu u drugu prostoriju da nisu u istoj prostoriji gdje su majke. Iz takve neodoljive i osvojive ljubavi poziva nas Isus na promjenu života, na obraćenje da bismo stigli u Božje kraljevstvo.
Obratite se! Taj Isusov vapaj ljudima zapisa sv. Matej. Govori o promjeni dosadašnjega ponašanja, razmišljanja, o promjeni mentaliteta. Obraćenje je zapravo, uvidjeti svoju tamu i zabludu i imati hrabrosti poći prema svjetlu. Nije najgore sagriješiti. Puno je gore ostati u grijehu. Potrebno je dignuti se i poći naprijed. Često znamo sebe obmanjivati. Ne priznajemo da smo pogriješili ili da smo u zabludi. A vrlo je važno upoznati svoj grijeh, svoju zabludu i priznati ih. Jesam li među izgubljenima i ucviljenima? Isus traži upravo takve. On je čovjek koji trajno putuje, piše Ch. Bobin. Trajno traži izgubljene i ucviljene. Poziva i nas: Pođi za mnom! Ako danas Isus prošeće kroz našu zajednicu, hoće li naići na Petre i Ivane koji će ga prepoznati i poći za njim? Nije u pitanju samo duhovni poziv: biti svećenik ili časna sestra. Potreban je kršćanski odaziv u svakodnevnom životu braka i obitelji. Zato je prva Isusova propovijed: Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko, bilježi sv. Matej. Riječi prve Isusove propovijedi vrijede i danas. Sveti Augustin će napisati: Ne dajte sebi počinka da ljude osvajate za Krista, ta i vi ste od Krista bili osvojeni. Zato, neka svi budu spremni za kraljevstvo Božje!
Fra Ante Pranjić Pilipović
