Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko, piše sv. Matej. To je prvo i temeljno Isusovo blaženstvo. Na njemu se temelje sva ostala blaženstva. Sreća za malene i odbačene je srž Isusova Govora na gori, a ujedno je i evanđelje u ‘malom’ ili skraćeno evanđelje. To je remek-djelo Matejeva evanđelja. Mali i slabi čovjek može postati sretan i blažen. To je Isusova revolucija ljubavi. Ti osam Isusovih blaženstava ili osma sretnih prolaze težak put na zemlji. Tako će postati sretan ili blažen onaj koji je:
– Siromašan u duhu. Očistio je srce od svega sporednoga da može primiti Duha Božjega. Nenavezan je na materijalno. Tu nije govor o sirotinji i jadnicima ili maloumnicima. Upravo ‘siromašan u duhu’ se brine za jadnike i maloumnike.
– Ožalošćeni ne traži osvetu silom, nego utjehu u Bogu.
– Krotak kao janje, od koga drugi ne strahuju, on će posjedovati nebesku domovinu.
– Gladan i žedan pravednosti će reći istinu u pravi trenutak.
– Mirotvorac, ne nanosi nasilje, nego donosi mir i lijepu riječ.
– Čist u srcu ne prepušta se strastima i neurednu životu po tijelu.
– Milosrdan zna osjetiti tuđu bol i olakšati tuđu patnju.
– Prognan ne nosi mržnju u srcu. Svoju nadu stavlja u Bloga.
Nije slučajno da ima osam Isusovih blaženstava. Broj osam je broj Isusova uskrsnuća: Po suboti, u svanuće prvoga dana sedmice, zapisa sv. Matej. To je osmi dan kad se događa objava Isusova uskrsnuća. Kršćanske krstionice su bile osmostrane – oktogonalne. Broj osam u svetopisamskom značenju označava život koji smrt ne prekida. Blažen je čovjek koji ima veliko ‘blago’ – duševni mir i njime ne vladaju strasti i nagoni nego Duh Sveti. Taj čovjek je razborit, jak, pravedan i umjeren. Prihvaća dar Božje milosti i s njom surađuje. A to se nabolje očituje po svetim sakramentima. Ukratko rečeno: vjerom u Boga i krepošću čestita života ide se do blaženstva. Blažen čovjek je sretan čovjek. On vjeruje Bogu, nada se Božjem daru milosti i ljubi sve što je Bog stvorio. Uz ovih osam blago može biti i osam ‘jao’. Krist kaže blago onima koji čine Božju pravednost, ali jao onima koji razvaljuju evanđeoska blaženstva. Kako je veliku ljubav pokazao Isus prema siromašnima i odbačenima u svom Govoru na gori. U tom govoru je ojačao nadu slabih i progonjenih. Ojačao je vjeru i pouzdanje u Božje milosrđe. Rekao je što čeka one koje je svijet odbacio, koje karijera pregazila, koje su ljudi ostavili zato što su ljubili Boga. Isus je govorio ono što je živio. Nalazimo Isusa među bolesnicima, koje liječi. On je među siromašnima, koje hrani kruhom. Tu je među grješnicima, kojima oprašta grijehe. Među odbačenima je koje vraća u život i stalo mu je do njih. Svatko čezne za srećom, ali gdje naći i postići potpunu sreću? Na zemlji nema potpune sreće. O tome piše i Goethe u svom Faustu. A Isus u svom Govoru na gori ili 8 blaženstava pokazat će nam tko može biti sretan i to potpuno sretan. Obraća se malim, slabim ljudima na zemlji i u njima vidi blažene i sretne. Ali prvo: „uspe se na goru”, na brdo, odakle će svečano progovoriti.
Kad Isus vidje veliko mnoštvo naroda, uspe se na goru, zapisa sv. Matej. Popeti se na goru je uvijek znak nečega važnoga i svetoga. U mnogim religijama brdo je označeno kao nešto sveto, mjesto gdje stanuje božanstvo. Simbolika je nastala u vezi s visinom i tajnovitošću gora kao što je grčki poganski Olimp, arapski Ararat, palestinski Horeb, indijski Meru – Sumeru, Mahameru, japanski Fujiyama, grčka kršćanska gora Atos itd. U Starom zavjetu, na brdu Sinaju proglašava Mojsije zapovijedi samo za Izraela. U Novome zavjetu na gori, koja zamjenjuje Sinaj proglašava Isus novi Savez za sve narode. Tu na gori objavi Isus svoj proglas ili manifest. Izgovori osam blaženstava za male ljude na zemlji, a velike u nebu. Kako će taj mali čovjek, koji pati sretan postati.
Zanimljivo je primijetiti poruku Svetoga pisma preko proroka Sefanije oko 630 godina prije Isusova rođenja. Najavljuje kako će Gospodin Bog dopustiti da opstane samo skroman i čedan narod, poručuje prorok Sefanija. Sveti Pavao piše kršćanima u Korintu kako Bog pokazuje svoju dobrotu i milosrđe na slabima i neznatnima: Bog izabra slabe svijeta da posrami jake. Ti maleni ili slabi su prošli iskušenja i nevolje uz Božju pomoć i postigli su vijenac slave.
Blago vama kad vas budu grdili i progonili (…) zbog mene, donosi sv. Matej Isusove riječi. Kako je važno pokazati ljubav prema Isusu Kristu i u trpljenju. A koliko kršteni ljube Boga? Primijete li to ljudi ili se mnogi razočaraju gledajući život krštenih, kao što se razočarao nad kršćanima Mahatma Gandhi? Gandhi se divio Govoru na gori, ali ga je razočarao život kršćana. Govorio je: Poruka o blaženstvima bi morala promijeniti svijet, svijet nemira u svijet mira, kad bi kršćani to živjeli. Ali kršćani su kao kamenje, koje stoljećima leži u vodi, a ipak ne primaju nijedne kapi vode.
Jean Rostand, francuski biolog, u javnosti je bio ateist. Reče jednom: Kad biste vi kršćani bili toliko obuzeti Bogom koliko ja koji sam ateist, svi biste postali sveci. I stvarno, često zatajimo. Ali znamo da je bio veliki broj u našoj Crkvi koji su shvatili evanđelje i živjeli tih 8 blaženstava. Među njima je sv. Lovro. Sveti Lovro je bio arhiđakon. Mučili su ga rimski pogani 10. kolovoza 258. godine. Stavili su ga na lomaču. Lovro je izdržao i muke podnio. Sad je u blaženstvu.
Sveti Maksimilijan Kolbe je fratar, koji je imao snage poći u smrt, u bunker gladi, mjesto Franje koji je imao obitelj. Shvatio je da se može biti sretan jedino u Bogu. Drinske mučenice su radije odabrale smrt nego pristale na četnička divljanja. Skočile su kroz prozor. Dospjele su među blažene. Žrtvovale su svoj život za zavjete Gospodinu.
Svi oni, i tisuće drugih, slijedili su Isusov Govor na gori i postali su sretni i blaženi u Bogu.
Fra Ante Pranjić Pilipović
