Istinska radost se ne da odglumiti. A kršćanima, ateistima i pripadnicima drugih vjera gotovo je zadatak za Božić biti radostan. A tuga i bol su dio ljudskoga života. Zato se i za radost treba potruditi i pripremiti.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Mislim kako je čovjeku jedino moguće staviti embargo na svakidašnje probleme i to tričarije materijalne prirode. Božić mi služi da barem privremeno odbacim veliki dio prtljage koja me, htio, ne htio opterećuje ostalim danima. Samo dijete može osjetiti istinsku radost, a odraslima je raditi na odbacivanju svakidašnje prtljage.
Zato su mi pomalo dodijale priče o poskupljenjima i lošijem standardu, spektakularnim cijenama odojka, bakalara, purice. O poskupljenju kolača i napitaka se priča i piše manje. Svakidašnja, ovogodišnja prtljaga su stalna poskupljenja. A ne želim kalkulator za Božić. Za Božić, uvijek je bilo i uvijek će biti isprsiti se više nego to sebi možemo dopustiti običnim danima. Ne znam granicu do koje je isprsiti se, a gdje počinje konzumerizam. Navodno je konzumerizam novovjeka pojava i sve će biti jači i izraženiji, nauštrb onoga duhovnog što Božić jest. Tako su naši stari ugošćavali vrlo skromno s rakijom, vinom i mezom, uz poneku gurabiju za djecu. Jeste, tako je, ali ne zato što su oni bili veleumni, a mi praznoglavi potrošači. Ljudska narav se nikako ili teško mijenja, zato sam siguran da bi i oni konzumerali kao i mi. Bolje nisu mogli, a bogme za bolje nisu ni znali. Ako nam se zalomi da u materijalnom smislu postanemo bogatiji nego što jesmo, a čini mi se i bez toga, naši potomci će o nama pričati kao o produhovljenim precima koji se nisu dali konzumerizmu do kraja. Bolje ne možemo, a za bolje i ne znamo. Ta nismo vladari budućnosti. Na kraju krajeva i materijalno se može oduhoviti. Malo tko od nas je nakrcao trpezu samo sebi i jelima koje isključivo on voli. Malo tko je sam sebi kupio poklon. I u tom trošenju ima altruizma.
Dakle, trošite razumno, ali više nego obično, makar se idućih nekoliko mjeseci skupljali pod kraćom dekicom.
Samo neka ne bude da ječam trče, a rakija riče
A o duhovnoj dimenziji Božića mogu govoriti, može svatko. Ipak neću preduboko jer imaju oni koji to mogu bolje od mene. Jedino mogu odlučiti biti bolji nego običnim danima i zatomiti što više svojih slabosti. Ne povrijediti nikoga, ne povrijediti sam sebe. Ni duhovno, niti tjelesno.
Zato nisu tričarije pozivati na umjerenost u svemu. Nije tričarija apel policije da se vozi oprezno, ajmo opreznije nego običnim danima. Nije tričarija suzdržati se od pretjeranog alkohola. Nije Božić „dobra prilika“ da se opijem i napijem i izgubim nadzor nad vlastitim životom i životima drugih.
Naši stari su bili konzumeristi koliko i mi. Ali su stari apel saželi u kratku i jezgrovitu poslovicu da ječam trče, a rakija viče.
Huka i buka nisu dio ničega, a posebice ne Božića.
Zato, tiha noć, sveta noć… Sretan vam svima Božić i rođenje Isusovo.
