BOLJA JE NAJODRPANIJA ČITANKA OD ONLINEA
Zadnji put sam nastavu držao 24. veljače, a onda je nastupilo nevrijeme, u ponedjeljak, 27. veljače su održana prva tri sata koja ja po rasporedu nemam. Dakle, s današnjim danom punih deset dana odmora. Nerad prosvjetara je već opjevan, pa neću o tome. Nakon ovih redaka kao da čujem po neku masnu psovku zavidnih na slobodnim danima ili onih koji su u nezavidnom položaju moleći za koji dan odmora.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Nastave nije bilo zbog snijega, a onda i pomalo problematične procjene za četvrtak i petak. Ne bih bio general nakon bitke, Ni Vakula ne može znati koliki će smetovi u Duvnu biti. Nema ih, a onda samo stupanj hladnije i vjetar snažniji za dva kilometra po satu. Pa ti prođi! Preporuka je ostati kod kuće i prijeći na online (nadalje, nastava na daljinu). Malo prije o neradu, a sad, po tko zna koji put, rekli bi neki, pravda političare. Siguran sam da je dio djece bio na čistu zraku, na skijanju i dobroj tjelovježbi. Skijalištima je snijeg i škola bez nastave, kao kec na desetku.
Dani bez neposredne nastave su postali dani s nastavom na daljinu. To nam je dobro poznato. To nam je donio virus. Ministri su se hvalili brzinom reakcije, organiziranošću i dobro obavljenim poslom učitelja. Zaslužili su učitelji tada velike pohvale. I sam sam radio taj posao i to na dvostrukim tračnicama i doslovno sjedio satima pred ekranom. Slala se i zadaća, postavljali rokovi, djeca nikad spremnija na suradnju. Volju za komunikacijom i stalno traženom interakcijom su dobili i oni iz kojih u učionici kliještima čupam riječi. Povjerovao sam da vrijedi truda. Neće djeca to znati kako bi znala nakon neposredne nastave, ali uz dva, tri sata u školi sve će biti da bolje ne može. Nemalo sam se iznenadio i nemilo razočarao kada sam ustanovio da od njih osamdesetak troje nešto malo zna, desetak se jedva može nečega u promilima sjetiti, a ostali nikad čuli. Djeca su oportunisti i majstori „prevare“. A ja umislio nakon trideset godina škole da me više ni na koji način prevariti ne mogu. Koja umišljenost! Znao sam im reći da ja znam što misle kada jutri banu preko kapije u školsko dvorište. Više neću.
Jedina korist od nastave na daljinu je da su se djeca, prvi put od povijesti organiziranog, institucionalnog podučavanja zaželjela škole i jedva čekala povratak u školske klupe.
Ja i moji gimnazijalci smo još i dobro prošli, nismo gnjavili roditelje. Ali roditelji dječice u razrednoj nastavi su pravo nadrapali. Mnogi od rodbine i poznanika su mi rekli da nisu znali kud udaraju. Ako su imali više djece pohađali su školu bez škole, od jutra do kasnih noćnih sati. Prava škola iz pakla. Nikad više, radije ih ispisati iz škole. I oni koji su posao hvalili na sva usta, kasnije su prvo rekli da nastava na daljinu ne može zamijeniti onu u školu, potom da može biti samo dopuna. Osobno mislim da je još uvijek besmislena, naročito kada se sada razmišlja kako sve nas, barem na nekoliko sati odvojiti od svih ekrana.
Bilo je jačih zima i višednevnih zatvaranja škola, a bez tehnologije. Tada se nastava nadoknađivala, najčešće subotom.
Nastavu na daljinu preporučuju i za djecu koja su, zbog bolesti ostala kod kuće. Prije pojave tehnologije, roditelji onih koji žele učiti bi zamolili društvo iz razreda, suseljane ili iz ulice da navrate nakon nastave i izvijeste bolesnika što se učilo u školi i što je zadaći. Ono što se moglo kod kuće bilo je i urađeno. Nije višednevni izostanak pun teških bolova. Danas nitko ne pomišlja na učenje kod kuće dok si bolestan. Uzalud sva tehnologija. Upravo suprotno, ona je kriva za neučenje jer bolesnik se mora relaksirati i zabaviti uz sličice i poneku poslati kako leži u realnom vremenu.
Ne volim kada se bude duhovi jalova posla.
Predlažem povratak starinskim principima, a da se okanimo šarenih laža.
Uostalom, bolja je najodrpanija čitanka od najmodernijeg uređaja nabijenog megama i gigama.
Sutra u školu. I učimo. Ne samo djeca.
