Težak je život na svakoj granici, pa i na onoj mjesnih zajednica
Granice civilizacija, granice religija, granice država, sve granice su da ograniče, zakinu i ne riješe.
Na brdovitim Balkanu su sve granice svjetova i samo zato nije nam dobro kao onima u dubini Europe.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Ništa dobroga nema ni na granici mjesnih zajednica. Naime, ja sam se našao na takvoj jednoj. Rođen sam na Kolu, roditelji Koljani, cijeli život živim u tom selu, odnosno na njegovoj periferiji. Sagradiše se Latice i ja postadoh periferija grada i periferija sela. Ipak sam katastarska općina Kolo i kada je Elektra postavljala podzemni kabel za moje latičko susjedstvo, a ja bio u izgradnji kuće, rekoh im da produže do mene. Rekoše da ne može jer može samo grad, a ja sam Kolo. Kolo su katastarski i dvije kuće uz moju, pa je ipak do njih moglo podzemno. Ma ništa zato, samo spominjem, jer meni je svejedno, zrakom ili zemljom samo da imam struju.
Kada je selo instaliralo rasvjetu, do nas je došla i redovito, godinama plaćam svoj dio utrošene struje.
Uvedena komunalna naknada, a ja četvrta zona
A onda općina donese odluku o naplati komunalne naknade. Dugo su se lomila koplja oko novoga nameta na koji Duvnjaci nisu navikli. A uostalom ne volimo ništa plaćati, ako ne moramo, neka plaćaju drugi. Prva odluka je pala na sudu, pa su ispali pametni oni koji nisu plaćali, a oni koji jesu, zapitkuju hoće li se njima vratiti uplaćeni novac. Mislim da će biti ujeo vuk magare.
Ja sam odlučio plaćati naknadu iako mi se nije sve svidjelo u načinu obračuna. Moj račun je 60 KM godišnje. Ono što se iz toga financira vrijedi toga novca.
Rekoše da je naknada za zimsko održavanje cesta; treba mi, platit ću.
Rekoše, da je i za održavanje javnih površina; platit ću, volim kada prolazim uređenim parkovima, igralištima i raskrižjima.
Rekoše, da je za javnu rasvjetu; i treba, plaćam! A onda se sjetih problema. Javnu rasvjetu plaćam Kolu, a općini komunalnu naknadu jer sam postao gradska, nedavno imenovana Ulica Virgilija Nevjestića koja od Latica vodi gornjim obodom Kola i spaja se iznad Prodexa s Vukovarskom, a koja vodi donjim obodom Kola. Tako mi s rubova Kola postasmo gradska raja, a oni u sredini i dalje seljani. I nije loše, baš mi dobro dođe da sam gradska raja, dodijalo biti seljak. Oni u Vukovarskoj imaju gradsku rasvjetu do pedesetak metara prije raskrižja, a onda seoska. Mi u Virgilijevoj, od mene pa na dalje seoska rasvjeta.
Dakle, komunalna naknada na godišnjoj razini, općini 60 KM, za rasvjetu mjesnoj zajednici 40-ak KM, ukupno 100. Ne možete mi za jednu te istu stvar naplatiti dva puta. Pa sam usmeno objasnio to mjesnoj zajednici i rekoše da moram podnijeti zahtjev da me se eventualno oslobodi plaćanja rasvjete. A kako kad će rasvjeta ostati gdje jeste. Nije pošteno prema susjedima koji će i dalje plaćati, pa će im se raspodijeliti i moj dio troška.
Ne mogu i ne želim odustati niti od komunalne naknade, jer želim dio komfora zimske službe i čistih javnih površina. Želim i imam pravo da se grad i selo dogovore i ja legalno nastavim plaćati svojih 60 KM.
Iako mi je milo pri srcu što me se Kolo ne odriče, a grad želi, ne želim dvostruki trošak rasvjete.
Dajte, nadležni, tako se valjda nazivate, riješite moj problem, ovo je zahtjev i to javni. I nisam sam. Graničnih slučajeva ima još.
A što je dalje bilo, izvijestit ću kada stigne godišnji račun za komunalnu naknadu.
