Ajde, objavite primanja, da vidim koga ću žaliti, a komu zavidjeti? Moje primanje je 1604 marke.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Nijemci objavljuju svoje plaće – tekst je koji se čita bez treptanja. Još uvijek je to necjelovito, parcijalno i bez širokog uvida, kako stoje stvari u Njemačkoj. Ipak, iz ono malo zanimanja i podataka mogu se rangirati zvanja i poslovi, poredati tko su „gubitnici“, a tko „dobitnici“.
Mislim da bi svakoga zanimala nekakva rang-lista plaća u BiH, u našoj županiji, u našoj općini. Nije da se do podataka ne može doći, barem u javnom sektoru, ali je to sakupljanje puno računa. Treba znati osnovicu, koeficijent, visinu toploga obroka, iznose na ime putnih troškova i jesu li ti putni troškovi preko tri kilometra ili ih ima i ta 300 metara, visina regresa, ima li se božićnica ili ne, postoje li darovi za djecu ili ne, ima li se pravo na pogrebninu i u kojem iznosu, je li postotak na godinu minulog rada 0,5 % ili 0,6 % , i tako dalje i tako dalje…? A bruto-plaća je važna za mirovinu, pa je onda pitanje koliko na račun, koliko na ruke? To bi bilo pravo istraživačko novinarstvo, sakupljanje podataka bi trajalo danima, a tko to može od medijskih kuća platiti. U ovom trenutku; nitko.
A da mi, kao Nijemci, objavimo primanja po pojedinim zanimanjima, neće ići. Oni su prekršili pravilo pristojnosti da se visina primanja ne objavljuje, niti se bilo koga to u privatnom razgovoru pita. Isto je i za mirovinu, krajnje nepristojno. A općepoznato je da smo mi kulturan narod za razliku od Nijemaca. U nas oni koji imaju plaće su na rubu, ili ispod ruba egzistencije, stide se reći, a stid proizilazi iz velikog ega i utvaranja da vrijedim puno više od onoga što mi se daje. Oni koji imaju vrhunske plaće, u odnosu na one minimalne, ne žele ih izreći jer su ionako predmetom zavisti.
Odavno mi, osobno smeta, kada krene neki štrajk. Ne onih koji štrajkaju zbog neisplaćenih plaća po nekoliko mjeseci. Oni objave koliko je to mjeseci. Oni drugi, traže povišicu u postocima. Kolika je trenutna plaća i što znači traženi postotak povećanja, ne zna se. Nema toga matematičara koji može izračunati iznos kada su sve brojke nepoznate. I to je opravdano, jer ako vidim da ima više od mene, onda štrajk treba prekinuti milom ili silom. Kako onda istinski pridobiti javnost na svoju stranu? Nikako! Ankete među građanima su puko naklapanje onih koji podržavaju zahtjeve i onih koji ih ne podržavaju.
I tako među nama kruži priča da ovaj ima dobru plaću, a onaj lošu. Iznosa nigdje. A prosuđujemo.
I tako je ova magareća klupa poziv da objavimo koliko tko ima, barem u javnom sektoru. Bilo bi lijepo da se i privatni pridruži.
E to mora netko drugi pokrenuti, ja se ne ćutim niti kadrim, niti voljnim to učiniti. Kako ću kada ne znam za sebe koliko sam utržio za zadnji plaćeni mjesec rujan. Što je koja stavka, ne bih vam znao reći. Ne znam kolika mi je osnovica, s čim se množi. Ne znam koliki je dnevni iznos toplog obroka, je li 8 9 10 ili 11 maraka. Znam koliko imam radnoga staža i da je 0,5 % po godini, ali ne znam s čim pomnožiti tih 0,5 %. Znam da nemam putnih troškova, to je sigurno, a mogao bih imati da radim u nekoj drugoj javnoj ustanovi koja nema ili ne poštiva ili lažira udaljenost preko tri kilometra.
Čini mi se da sam s toplim obrokom i sto godina radnoga staža primio 1604 marke. Tako je u školi. Znam, znam, sada netko gunđa, previše, svakako ništa ne radite, a drugi, premalo, pa s kakvim plaćama nam poučavaju djecu i što očekivati od njih. Tko je u pravu, više ne znam. Znao sam dok sam bio mlađi. Sada ne znam, pa ne znam. Znam da sam pravi sretnik. Imam oko prosječne plaće u Federaciji, što i nije nešto. Ali ta plaća je daleko od medijalne, koja se također izračunava, ali ćete ju rijetko čuti, jer je porazna. Negdje sam pročitao da 50 % zaposlenika u BiH prima oko 800 maraka. I to je klimavo, toliko preko računa, a koliko na ruke, da ne uđe u statistiku? I nema veze, takve čeka bijedna, minimalna mirovina.
A kada baš i ne znam za sebe, kako ću za vas? Živim li ja dobro ili loše? Valjda dobro? Filozofija utjehe glasi; ima onih kojima je gore nego meni.
Ja bih plaću upola manju nego je učiteljska u Njemačkoj. Halo ministrice? Ma samo sam se žalio. Ups, tipkarska greška, mislio sam – šalio. Dakle, ja objavih svoje primanje. A sada vi, ostali. Svoja, a ne tuđa. Da ja vidim komu ću zavidjeti, a koga žaliti?
