Isus kod Mateja ovako to iznosi i to s jakim ukorom oslovljavajući slušatelje: Leglo gujinje! Najprije se pita kako mogu govoriti i svjedočiti dobro kad su opaki u dubini svoga bića, u srcu koje je središte ljudskoga bića. Potom je nadopunio misao govoreći da usta zbore iz duhovnoga obilja što je složeno u srcu! I dalje tvrdi kao u prispodobi da dobar čovjek vadi i drugima dijeli dobro iz svoje dobre duhovne riznice, dok zao čovjek iz svoje zle riznice vadi samo zlo za zlom i zagađuje ljudski okoliš. Na kraju toga odlomka potvrđuje da će ljudi biti kažnjeni i platit će račun na Sudnji dan za svaku bezrazložno izgovorenu riječ u ljudskoj zajednici. Zaključuje izrekom da će svakoga njegove izgovorene riječi ili opravdati ili osuditi (usp. Mt 12,34-37).
I Isus nas svojoj prispodobom o stablima i njihovim plodovima usmjerava na pravi put ostvarenja, jer “s trnja se ne beru smokve niti se s gloga trga grožđe“. Smokve možemo brati samo sa stabla smokve, a grožđe s osebujnih trsova u vinogradu. Svako stablo se prepoznaje po svojim plodovima, koji su onakvi kavi su u sjemenu svakoga stabla, te ne postoje dobra stabla koja rađaju nevaljalim plodovima, kao što nema nevaljalih stabala koja rađaju dobrim plodovima.
Ovaj svijet prispodobe sa stablima i njihovim plodovima valja prenijeti među ljude i prispodoba će nam otvoriti mnoga značenja i poruke, što se poklapaju i s ljudskim svakidašnjim razmišljanjima, poput onoga poznate psihoanalitičarke Horney. Ona govori o tri temeljna ljudska kretanja: prema drugima, protiv drugih i od drugih. Nije dobro kada se čovjek kreće samo prema ili samo protiv ili samo od, nego ideal je da sva tri ova kretanja primijeni u svome življenju i djelovanju i to prema potrebi. Kada su u čovjeku prisutne sve tri putanje, onda je on cjelovit čovjek, ostvaren. Neće mu se dogoditi gubljenje svijesti za djelovanje u ovome svijetu koje se slikovito uspoređuje s bolesnom željom sadnje stabla jabuke pod vidom da će uroditi plodom kruške. Prema Isusovoj prispodobi rečeno: “…s trnja se ne beru smokve niti se s gloga trga grožđe“, neće nitko saditi trnje da bi se s njega bralo smokve niti saditi glogove da bi ubirao grožđe. Uostalom, i Isus je svojom rečenicom na to ukazao da dobar čovjek, izgrađen na svome realnome Božjem daru, “realnome ja“ iz dobra blaga svoga srca iznosi dobro svima uokrušce sebe, a zao, koji je iskrivio svoj Božji dar u bolesnu i nepostojeću sliku sebe samoga – irealnu i idealističnu, iz svoga zloga srca iznosi zlo u svojoj sredini i ovome svijetu.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
