„Sve je milost!” reče sveta Mala Terezija. Sve je besplatni dar Boga i njegove ljubavi. Što imaš, a da nisi primio? Zato psalama 103 kliče: „Blagoslivljaj dušo moja Gospodina, i ne zaboravi dobročinstava njegova: on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje ”. A sveti Franjo iz poniznosti izjavi: „Najveći grješnik bio bi tristo lakata ispred sveca da je dobio milosti koliko i Franjo.”
Milost je nezasluženi dar Božji. Bog nam sve dariva. Čini nas svetima i sinovima Božjim: „Svi su oni koje vodi Božji Duh sinovi Božji”, piše sv. Pavao Rimljanima. Po krštenju dolazi Božji dar milosti u naš život. Zato su sv. Pavao i sv. Augustin nazivali krštene svetima. Kad bih ja sad vas pozdravio: „Dragi moji Sveti!”, vi biste se nasmijali. A, zapravo, svaki kršteni u ime Uskrsloga trebao bi biti ‘sveti’. Onaj tko je postao dijete Božje, primio je milost Božju. Božja milost u tebi, Bog je u tebi:„Ako je tko u Kristu, on je novi stvor”, piše sv. Pavao Korinćanima. Anđeo Gabrijel pozdravlja Mariju: „Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom!”, zapisa sv. Luka.
Biti pun milosti znači biti pun Boga. Na krštenju primamo Boga u dušu, primamo novi život. Treba biti svjestan novoga života u sebi nakon krštenja. Božja milost je nadnaravni dar Duha i izmiče našem iskustvu. Čini od vjernika dijete Božje. Po Božjoj milosti prima se Duha Svetoga koji započinje novi život u vjerniku. Božja milost posvećuje, i zato se naziva ‘posvetna’. U sakramentima primamo sakramentalnu milost. Bog daruje pojedincima iz svoje blagonaklonosti posebne milosti koje nazivamo ‘karizme’. Pojedinim ljudima daruje staleške milosti za odgovorne dužnosti. Sv. Pavao piše Rimljanima: „Imamo različite darove već prema danoj nam milosti”. Sve nam to poručuju i tajne Gospodnjega Uskrsnuća, Uzašašća i Duha Svetoga.
Milosni su darovi u otajstvima: Uskrsa, Uzašašća i Duhova. Ti darovi su poput žira u kojemu se kriju hrast, grane i lišće. Nadnaravni su i govore nam o novom svijetu, novom nebeskom gradu. Taj novi grad i svijet gradi Bog uz ljude suradnike. Treba prijeći u taj novi život. Na mostu u Passau piše: „Sve je prijelaz”. Putujemo mi, putuje naša zemlja, ali kamo? Nevidljivo središte je život vječni. Apostoli, kao što su Pavao i Barnaba, razišli su se po svijetu propovijedati evanđelje. Ali stižu i poteškoće. Kako izbjeći krivu nauku?
Rt dobre nade zvao se Rt muka prije Vasca de Game. Sve su se lađe razbijale oko toga rta na jugu Afrike. Tek kad je portugalski pomorac i istraživač 1497. pošao s pet brodova i kroz deset mjeseci je prvi uspio iz Europe doći do Indije oplovivši južnu Afriku. Otada taj Rt muka postaje Rt dobre nade. Nešto slično se događa i u vjeri.
Treba riješiti prijeporno pitanje. Zato je i sazvan prvi sabor ili koncil 50. godine. Apostoli trebaju riješiti što naučavati: Treba li najprije biti židov pa tek onda kršćanin? Na tom prvom saboru su zaključili da su svi narodi pozvani k spasenju. Starozavjetni propisi i obrezanje ustupaju mjesto žrtvi Sina Božjega. Najvažnija je vjera u uskrsloga Krista i prihvatiti njegovu Radosnu vijest. To se ne može bez Božjega dara mudrosti i svjetla. Dar je to Duha Božjega. Za taj dar su potrebna dva uvjeta: srcem vjerovati i ustima ispovijedati. Sad se može razumjeti zašto su apostoli u prostoriji Posljednje večere u molitvi. Još uvijek su u strahu, ali mole i očekuju dolazak Duha Svetoga. Isus dolazi i ohrabruje ih: „Mir vama! Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas”, piše sv. Ivan.
Isusov mir je milost u nemiru. Mir-Shalom, selam, salut je nužan u ljudskom nemiru. Premalo je mira u nama i oko nas. Obitelj je rastrgana. Nitko nema vremena. Nema dovoljno ni razgovora. U obitelji se ne moli skupa. Svatko vuče na svoju stranu. Svi trče za novcem, kao da ništa nije sveto i važno osim trke za stjecanjem. Čovjek pati. Svaki deseti je duševni bolesnik. Povećava se broj psihijatrija. Ljudi nemaju mira. Nemirne su im savjesti. A evanđelje kaže da je Krist jači od naših nemira i od naših bolesti. Jači je od našega grijeha. Jedino Krist pobjeđuje smrt i donosi mir. Donosi miran san i smisao življenja. Ljudska pohlepa i neusklađene ljudske energije donose nam svađu nered i rat. Nered se rađa kao posljedica grijeha. Čovjek hoće biti mjesto Boga. To se vuče od istočnoga grijeha.
Ratovi su se redali jedan za drugim. Zapisano je preko 20 000 ratova. Samo je 800 ratova nakon II. svjetskoga rata. Prvi svjetski rat 1914.-1918. s bolešću španjolicom je odnio ili pokosio oko 20 milijuna ljudi. Završava se ugovorom u Versaillesu. U 83 000 riječi uopće se ne spominje ime Božje. Kroz 7 mjeseci rade 52 komisije, ali nitko ne smije spomenuti Božje ime. Nakon 20 godina svijet doživljava još veću tragediju u II. svjetskom ratu. U Domovinskom ratu u Hrvatskoj je poginulo više od 20 000 osoba, a u BiH još kudikamo više. Sad treba razumjeti kako je važan Kristov mir za svakog čovjeka na ovoj zemlji.
Zato, Sine Božji!
Prohodaj i našom Galilejom, ovom zemljom.
Propovijedaj i s naše Gore.
Naša blaženstva postala su prokletstva,
Naša ljubav mržnja.
Imamo svoju istinu, pa smo izgubili tvoju jedinu istinu.
O miru šapućemo, o ratu urličemo.
Pravdi smo začepili usta – papirom i olovom.
Nepravdi pravimo hramove i oltare.
Grješnici nemaju suza, janjci se razvijaju u vukove.
Gubavi skupo prodaju svoju gubu.
Sol zemlje postala je bljutava, a svjetlo se skriva u kutovima.
(prema R. Š.)
Neka nas Duh Sveti vodi i tvoja milost ispuni.
Tad ćemo sigurno stići u vječni život s Uskrslim.
Fra Ante Pranjić Pilipović
