Mesija proboden i uzvišen uspostavlja kraljevstvo Božje. Kraljevstvo će Božje biti uspostavljeno križem Kristovim, kad Bog zavlada s drveta. Preko muke i smrti stiže Krist do slave s nebeskim Ocem. Isus je rekao dvojici učenika koji su išli u Emaus, bilježi sv. Luka: Zar nije trebalo da to Mesija pretrpi da uđe u svoju slavu? On će svojom žrtvom donijeti otkupljenje grješnom čovjeku: da dadne svoj život kao otkup mjesto svih, tumači sv. Matej. Otajstvo otkupljenja je plod krvi na križu jer Bog nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenoga Sina, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha, donosi poslanica Kološanima. Križ je jedina žrtva pomirnica, posrednika između Boga i ljudi. O Mesiji, kao sluzi patniku, najavljuje još prorok Izaija: Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Isus najavljuje hodočasnicima u Jeruzalemu: A ja, kad budem podignut sa zemlje sve ću ljude privući i k sebi, piše sv. Ivan. Time najavljuje svoju smrt na križu. Križ je ono što je Isus obećao i svojim učenicima i pristašama. Ljudi obično obećavaju nešto lijepo, lako i dobro, da bi privukli ljude k sebi. A Isus obećava patnju, križ i odreknuće samoga sebe; uzeti svoj životni križ i slijediti ga do smrti. „I nadoda da Sin Čovječji mora mnogo trpjeti, da će (…) biti ubijen i da će uskrsnuti treći dan, zapisa sv. Luka. Nimalo prihvatljivo ni privlačno, ali se isplati i ljudski i božanski. On, Isus Krist je razdjelnica i znak između spašenih i otpalih. Znak osporavan dijeli na vjerovanje i nevjerovanje. Isus je povijesna osoba, ali i osoba sadašnjosti i budućnosti. O Isusu će prorokovati pravedni i pobožni Šimun u hramu: Ovaj je određen za propast i uskrsnuće mnogih u Izraelu, za znak kojemu će se protiviti, zapisa sv. Luka. Iako je Isus znak osporavan, ali nikad nije i neće biti osporen. Za nas vjernike je jako važno da je Isus Krist spoj Neba i zemlje, Boga i čovjeka, da je pravi Bog i pravi čovjek. Po njemu se najlakše dođe do Boga i do pomoći čovjeku. Čovjeku treba pomoći jer je čovječanstvo u stalnoj nevolji.
Čovječanstvo je u nevolji religioznoj, moralnoj i društvenoj. Sve to vodi prema uništenju. Ljudska je duša materijalizirana i vidi i prihvaća samo djelo svojih ruku. Sve gleda kroz zaradu i novac. U ljudskoj duši je nered jer se čovjek ne ponaša ljudski, nego često gore od životinje. I među životinjama ima nekoga reda, ali među ljudima često je potpuna raspuštenost i zloća. Za životinje postoji vrijeme i pravila parenja i razmnožavanja, ali za čovjeka je došlo vrijeme potpune razuzdanosti i zloće. I u krdu goveda uvijek ima jedno koje predvodi. Među ljudima, u ljudskom društvu, a često i među državama nikakva reda i poštivanja.
Reporter časopisa Look opisuje mladića u noćnom lokalu kako za šankom viče: Moji roditelji su daleko. Žive na drugom kraju svijeta. To znači da nemam gdje spavati. Pristupi mu jedna djevojka. Uhvati ga ispod ruke i dovede u svoj stan. Nikad se prije nisu vidjeli. Vođa bara prišapnu reporteru: Ta djevojka to čini gotovo svake večeri. Misli da će svaki mladić kojega dovede u svoj stan s njom živjeti do kraja života. Uvijek se prevari. Pa ipak, ona i dalje dolazi ovamo. Slijediti nerazumna i slijepa je srljati u propast. O tome nam piše Ivo Andrić u djelu Vezirov slon. Događaj se odvija u Travniku. Okrutni vezir je doveo slona. Taj slon sve pojede i sruši. Nitko mu ne smije ništa. Ljudi odluče otići veziru i potužiti se. Ali ih vodi suludi čovjek. Došavši pred vezira, svi su se razbježali od straha. Ostao je samo taj suludi čovjek. On u strahu, zamuckujući, progovori veziru: Lijep nam je ovaj slon, dovedite još jednoga. Tako je to kad ideš za slijepcem i srljaš u propast. A nama treba rješenje nevolja.
Uskrsli rješava nevolje. Donosi pobjedu ljudske patnje, grijeha i smrti. Čovjeku nije moguće pobijediti smrt. To čini sila Duha Svetoga u Isusu Kristu. Krist donosi preokret. Došao je uništiti sve bijede i prevare ljudske. Njegovo je poslanje vratiti čovjeka k Bogu. Zato sveti Pavao piše Korinćanima: Predao sam vam najprije ono što sam primio: da je Krist suglasno Pismima, umro za naše grijehe, da je pokopan, da je treći dan, suglasno Pismima, uskrsnuo da se ukazao Kefi, potom dvanaestorici. Donosi nam otkupljenje i spasenje. Suvremeni čovjek srlja u propast, tražeći mala zadovoljstva u tjelesnom i materijalnom. Svatko bi osobno treba pronaći Krista.
Dvije biljke u istom vrtu: jedna raste, a druga kržlja. Dvije osobe prime milost u krštenju i drugim sakramentima. Jedna se posvećuje, a druga ide u propast. Ovisi o nama što ćemo biti i kako ćemo Krista pronaći. Uočavamo da se puno više govori o Kristu u bolnicama nego u gostionicama. Evanđelje je prisutnije vojnicima na ratištima nego na igralištima. A svi ga trebaju pronaći kao Spasitelja.
James Simpson prije sto godina od pekarskoga pomoćnika postao je liječnik i sveučilišni profesor. Kad su ga pitali koje je njegovo najveće otkriće, on se zamisli i reče: Moje najveće otkriće bilo je onoga dana kad sam upoznao da sam ja grješnik, a Krist je moj jedini Spasitelj. Jako je važno upoznati Isusa Krista, pravoga Boga i
Po njemu dolazi spasenje i otkupljenje. Došao je svijet spasiti. I što je učinio? Otišao je među grješnike i opraštao im grijehe. Bio je među zločincima i razbojnicima i zaštićivao ih. Bio je među bolesnicima i liječio ih. Ako nas poziva da ga slijedimo, znači poziva nas u život. Ako traži da uzmemo životni križ, znači da ostvarimo Božji plan u svom životu. Grijehe nam oprašta, a život vječni nam daruje. Krist obećava križ, a taj križ je izvor života vječnoga.
Fra Ante Pranjić Pilipović
