I dat će mu ime Emanuel – što znači: Bog je s nama, piše sv. Matej. U Isusu, Sinu Božjemu ispunja se Božje obećanje i najava preko proroka i anđela. Emanuel je složena hebrejska riječ, a na hrvatskom znači ‘Bog s nama’. Prorok Izaija naviješta rođenje djeteta od djevice: Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel. Taj navještaj proroka je primijenjen na Isusovo rođenje od Djevice Marije. Isus iz Nazareta je Sin Božji, pravi Bog i pravi čovjek. Uzeo je ljudsko tijelo i bio je Emanuel. Samo ime Isus – Jeshua znači Spasitelj, jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njegovih, donosi sv. Matej. To ime Isus prekida tradiciju po kojoj se dijete zove imenom djeda ili oca. S Isusom započinje sasvim novo razdoblje u kojemu je čovjek spašen. To je ogromna tajna i daje smisao našoj molitvi i slavlju. Daje opravdanje našem došašću i iščekivanju. Daje odgovor na čežnju ljudske duše za potpunom i trajnom Božjom prisutnošću. Tu prisutnost navodi Isus izričito: Gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja među njima, piše sv. Matej. Na kraju obećava Isus trajnu nazočnost svojoj zajednici, a s tim Matej završava evanđelje: Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. To je Emanuel ili Bog s nama ljudima. Donosi nam tumačenje ove četvrte nedjelje došašća, koju zovemo Očići. Otac nas dariva u obitelji i simbolično nam pokazuje put prema nebeskom Ocu. Otac nebeski će nam darovati Spasitelja. A taj spasitelj je sin Davidov po tijelu, ali i Sin Božji, jer je začet po Duhu Svetom.
Ono što je ona začela od Duha je Svetoga, piše sv. Matej. Anđeo Gospodnji objašnjava Josipu u snu. Po anđelu Gospodnjem, zahvaća Bog u ljudski život. Nastupa Duh Sveti. Sin Davidov govori o Isusovoj ljudskoj lozi, a Sin Božji govori o Isusovu božanstvu. Sveti Pavao piše kršćanima u Rimu i ispovijeda tu i takvu vjeru o Sinu Božjemu, koji je po tijelu, rođen od potomstva Davidova, a koji se uskrsnućem od mrtvih – po Duhu Svetom – pokazao kao sin Božji. Sveti Pavao to piše dvadesetak godina prije nego će sveti Matej napisati svoje evanđelje. To govori da je vjera kršćana od početka ista u svom sadržaju. Apostol Matej u evanđelju naglašava Josipovo povjerenje u Božju poruku preko anđela i podlaganje njegove ljudske volje Božjem planu spasenja. To nije lako, ali je spasonosno staviti se u ruke Božje. To košta, ali se isplati. Josip otvara vrata svoje duše svom Bogu. Djetetu koje će roditi Marija, Josip treba nadjenuti ime Isus, a to znači Jahve je pomoćnik, Svevišnji spašava, jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njegovih, kako donosi sv. Matej. A da svaki čovjek ima grijeha, to je jasno. Samo je jedan jedini koji može grijehe oprostiti. To će nam posvjedočiti i car Napoleon, prije 200 godina. Pobijedio je u 60 bitaka, ali je izgubio kod Waterloa 1815. godine. U izgnanstvu sluša raspravu o Isusu i kaže: Moja gospodo, poznam ljude. Isus Krist je više nego čovjek! Taj silni car i oholi čovjek konačno je spoznao istinu o sebi i postao ponizan poučavajući djecu za prvu pričest u svom progonstvu. Tko Bogu povjeruje, on prima i spasenje. Kako je važno otvoriti se Bogu i da Duh Božji djeluje u životu ljudskom. Kako je spasonosno otvoriti vrata svoje duše i svoje obitelji Kristu, Božjem Pomazaniku. Da, Isus Krist je čovjek, i više nego čovjek, jer je Sin Božji. Rođen je od žene, zato imamo rodoslovlje 3 x 14 pokoljenja. To su povijesni podatci, a dobri Bog u tim ljudskim uvjetima ispunjava svoj plan i šalje svoga Sina. Zato je Isus svet. Čovjek umire, a Sin Božji uskrsnu, pobijedi smrt. Ljudi su braća, a Sin Božji je Bog s ljudima – Emanuel. Dolazi u ljudsku povijest. To nije čin filozofije i biologije. Nije djelo ljudske moći i pameti, nego je djelo Duha Svetoga, preko majke Marije. Zato Kristu treba otvoriti vrata duše i svoje obitelji da bismo stigli do spasenja u vječnosti. Josip učini kako mu je zapovjedio anđeo Gospodnji. Dobro je i spasonosno poslušati Božju poruku. Prihvatila je to s vjerom i Gospa i sveti Josip. Bog ih je učinio velikima. Je li kršteni spreman otvoriti svoja vrata Bogu i njegovu Sinu, Isusu Kristu?
Otvorite vrata Kristu bijaše početna i nastupna poruka svetoga pape Ivana Pavla II. Otvoriti vrata svoje duše i vrata svoje obitelji znači pravo slaviti Božić. To znači imati čvrstu vjeru u Isusa Krista. Matej evanđelist piše sa stajališta uskrsne vjere i tu postaje jasnije što znači ono Izaijino Emanuel – Bog s nama. To je Bog koji je ljudima blizak. Nije napustio svoje stvorenje, nego je Bog s ljudima. Vidljivo i opipljivo to bijaše u Isusu Kristu. On je Mesija kojega Bog šalje za spasenje ljudskoga roda. Bog djeluje: ozdravlja slijepoga, sakatoga, oživljava mrtvoga, oprašta grijehe, mijenja ljudski život i sve to preko osobe Isusa Krista. Ljudima nije bilo lako dočekati Isusa Krista. Trajalo je to stoljećima i tisućljećima. A i ljudi su se različito postavljati. Neki nisu vjerovali, a drugi su preuzimali velike uloge na tom putu dolaska Božjega Pomazanika. Vidi se to i na osobama koje se spominju danas u svetopisamskim izvještajima: kralj Ahaz, Josip, Marija. Ahaz je kralj koji ne vjeruje u Boga. Stalo mu je do moći i vladanja. Pouzdaje se u svoju vojsku i pomoć Asiraca. Prorok Izaija ga opominje da se osloni na Božju pomoć. Odgovara licemjerno da neće iskušavati Boga, a ustvari nije vjerovao u Boga i da mu Bog može pomoći. Izgubio je. Nasuprot stoje sv. Josip i Marija koji se potpuno stavljaju u Božje ruke. Sad nam postaje jasno da bez Gospe nema Božića. Bez Gospine vjere nema Bogorodice, nema Bogomajčinstva. A što je s današnjim čovjekom? Je li spremni za Božić? Jesu li otvorena naša vrata duše i obitelji da možemo slaviti Božić radosno? Hoće li Bog biti s vjernima ili su to samo ljudski običaji koji se oslanjaju na pun stol i punu čašu? Bez Boga nema smisla ni molitva ni slavlje. Božja prisutnost daje smisao cijeloj pripremi i očekivanju. Neka nam budu blagoslovljeni Očići!
Fra Ante Pranjić Pilipović
