1. Nedjelja – Bogat u Bogu

Čuvajte se svake pohlepe, donosi sv. Luka. Prekomjerna sklonost i trka za stjecanjem zemaljskih dobara i privilegija odvede u propast. Pohlepa u društvenom životu donese bolesne ambicije, u seksualnosti stvori bludnost, u hrani učini neumjerenost u jelu i piću. Pohlepa u novcu donese škrtost, u ponašanju sebičnost, u kupovini bolesnu potrošnju, u upravi podčinjavanje drugih itd. To postane najveće zlo u društvu. Nije slučajno nazvao Buda da su tri glavna otrova: pohlepa, mržnja i iluzija. Nasuprot Budi naučavao je Friedrich Nietzsche da su pohlepa, mržnja i zavist temelj za osvajanje vlasti. Ali znamo da je takva nauka Nietzschea dovelo do ludila kao i Hitlera koji ga je slijedio. Bogatstvo na zemlji je uvijek veliki izazov za čovjeka: puno posjedovati i u izobilju imati. Nije Krist protiv bogatstva, ali je Krist protiv ropstva. Ne sabirite sebi blago, gdje ga izgriza moljac i rđa, piše sv. Matej. Čovjek često postaje rob imanja i stjecanja. Nije upravitelj dobara, nego je rob stvarima. Tu stiže Isusova opomena, zapisa sv. Luka: Pazite! Čuvajte se svake pohlepe, jer ni onomu tko je u izobilju nije život osiguran njegovim imanjem!” Ljudi se često bogate i na nepošten i nečastan način, putem krađe ili kriminala. Istina, nije zlo na pošten način biti bogat. Ali je zlo biti lud. Zlo je kad čovjek postupa tako kao da će ga materijalno bogatstvo spasiti, kao da mu novac može život vječni dati. Tu nam dobro dođe prijekor iz današnjega evanđelja: Luđače – reče mu Bog – još noćas zatražit će ti se natrag duša, donosi sv. Luka. a pune žitnice će drugom ostati. Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio, kaže knjiga Propovjednika. Kad polazimo s ove zemlje, sve materijalno na zemlji ostavljamo. Novorođenče i umirući imaju različit položaj ruku. Dijete koje se rađa ima stisnute šakice – pesnice. Za život i u životu se treba boriti i život osvojiti. Umirući kad umire ima ispružene ruke. Ništa ne može u rukama ponijeti. Košulja umirućega je bez džepova jer mu ne trebaju. Ide pred milosrdnoga Boga i u duši nosi bogatstvo koje pred Bogom vrijedi. S kakvom ćemo dušom doći pred Boga, ovisi o našemu životu na zemlji. Duša sretna i zadovoljna je puna dobrih djela koje je na zemlji učinila. Duša vjernika je u neprestanom radu i pokretu i stvara djela. A Bog bira i odlučuje koja će djela prihvatiti za kraljevstvo Božje, koja su djela bogatstvo pred Bogom.

Bogatstvo koje pred Bogom vrijedi, piše  sv. Luka, stvara put za vječnost. Ljudi koji nose takvo bogatstvo žive po Božjoj volji i oni su predviđeni, izabrani i predodređeni. Nisu robovi, nego sinovi i kćeri Božje. Oni surađuju s Božjim darovima i prihvaćaju Duha Božjega. Za takvu dušu je Bog predvidio vječnu sreću u svom vječnom planu. I bit će slična slici Sina Božjega, kako piše sveti Pavao kršćanima u Rimu: Jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina. Izabranik od Boga ima bogatstvo koje vrijedi pred Bogom, a to su: srdačnost, dobrota, poniznost, krotkost i strpljivost: Obucite se, dakle, budući da ste izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdačnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost!, piše sv. Pavao Kološanima. Bog nas u Kristu izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim. Božji izabranik prihvaća Božju riječ s dubokim uvjerenjem. Donosi mu snagu Duha Svetoga. Takav Božji izabranik je predodređen za kraljevstvo nebesko. Bog nas predodredi iz ljubavi za svoje sinove po Isusu Kristu, donosi poslanica Efežanima. A to možemo i mi biti: U njemu (Kristu) smo i mi primili svoju baštinu – pošto smo predodređeni nakanom onoga koji sve radi prema odluci svoje volje – da budemo na hvalu slave njegove, mi koji smo već prije postavili nadu u Kristu, donosi poslanica Efežanima. U što stavlja čovjek svoje pouzdanje ili nadu? U što stavlja svoje povjerenje, gdje mu je osiguranje?

Život je osiguran u Božjim rukama! Osiguranje postoji danas za sve i svašta: od djevojačkoga lica i nakita, preko nogometaševih nogu i boksačkih šaka; od vozila i putovanja, preko kuće i imanja do životnoga osiguranja. Sve se može osigurati. Ali je li to rješenje za vječnost? Komu se može vjerovati? Svemogući Bog je vjeran prema svojoj djeci. Svakoga dana nam daje novu milost. Tako piše u pjesmi Thomas O. Chisholm:

Vjernost je velika Tvoja, moj Oče!
Gle, nema kod Tebe sjene nikad.
Ne mijenjaš se, ljubav Ti ne prestaje.
Kao što nekoć bje, takav si sad.

Vjernost je velika Tvoja, moj Gospode.
Svakog jutra je milost nova.
Sve što ja trebam, gle, rukom svom daješ.
Vjernost je velika k meni Tvoja.

Oprost od grijeha svih, blažen duše mir.
Svojom prisutnošću pružaš svakom.
Snagu za sadašnjost, za sutra nadu,
Svakog darivaš vjernošću svom.

Vjernost je velika Tvoja, moj Gospode.
Svakog jutra je milost nova.
Sve što ja trebam, gle rukom svom daješ.
Vjernost je velika k meni Tvoja.

Neka me obuzme bogatstvo tvojega Duha Svetoga. Jedino će tvoj Duh, o Bože, donijeti plodove i bogatstvo koje moljac ne izjeda, a vrijedi pred tobom, o Bože! Od tebe sve dolazi i tebi se sve treba vratiti, o Bože!

 

Fra Ante Pranjić Pilipović