Na spomendan sv. Cecilije, zaštitnice, pjevača, glazbenika i pjesnika, 22. studenoga, u župi sv. Franje Asiškog u Bukovici, upriličeno je prigodno slavlje.
Veliki župni zbor „ Fra Stipe Kurevija “, obogaćen novim zborom iz Brišnika, obilježio je blagdan svoje zaštitnice.
Na svetoj misi u 18 sati, koju je predvodio fra Jozo Radoš Đoka, uručivši pozdrave župnika fra Stipe Markovića koji je kasnio s puta zatečen prvim snijegom, okupili su se pjevači iz župe, a kao počasni gost došao im je bivši član zbora, devedesetogodišnji Karlo Marinčić iz Mrkodola.
„Dobri naš starac, dragi Karlo “, počasti ga Đoka iskrenom dobrodošlicom kojoj se pridružiše svi nazočni.
Uistinu, zanimljiva i posebna osoba u kojoj se zrcali bogatstvo duha. Krepki starac, veselog lica i ugodnog glasa lako se uklopi u društvo mlađih. Iako nagluh, uz pomoć slušnog aparata dobro je komunicirao sa svima. Netko se spomenu jedne njegove, svima poznate izjave. Naime, svojedobno je na upit svoje pokojne supruge, zašto ide u zbor s daleko mlađim od sebe, jednostavno odgovorio. „Kad uđeš u taj svrtlog, nije lako iz toga izići“.
Dok govori, Karlov pogled zrači toplinom i dobrohotnošću kakva se rijetko viđa. On je jedan od onih ljudi koji svojim životom zavrijede poštovanje. Nije to lako steći, više je darovano. A kad Bog daje, ne škrtari.
Hvala dragom Bogu na našem Karlu, bit će nam uvijek dragi i počasni gost, zaslužio je tu titulu.
Zajedničko druženje se nastavilo poslije mise i polučilo veselje kakvo znaju prirediti Đoka i Ana Šudina, Cela i Vjeka, oživljujući sjećanja na drage ljude i lijepe uspomene.
Bio je ovo „Dan što Gospod ga dade“, kako kaže pjesma, a ima li išta ljepše od druženja uz molitvu i pjesmu?
Iva Bagarić/Tomislavcity
