Svi osvajači i napadači gubitnici su u vremenu i povijesti.
Piše: Ante Matić
Napadač uvijek gubi u vremenu i povijesti. Ako ne izgubi za mjesec, dva, godinu ili dvije, izgubit će za deset, dvadeset ili pedeset godinu. Nijedan napadač i zavojevač nije postao bezvremen. Svaki napadač je u biti gubitnik. Najznamenitiji osvajači i napadači gubitnici su: Aleksandar Veliki, Džingiskan, Sultan, Napoleon, Hitler, Mussolini, Lenjin, Staljin…i što je čudno, svi ti osvajači, okupatori, povijesni zločinci, bili su fizički mali rastom, metar i cvancig.
Je li Putin loš čovjek? Pogledajte tog Putina dok ide hodnikom prema onom svom “moćnom stolu”, kako se bahato i usiljeno gega taj veliki zločinac i mali čovječuljak – moralni pigmejac. Slično se gegao talijanski čovječuljak Mussolini. Nema osvajača i napadača da je rastom visok. Izuzetak je Petar Veliki, kao što je izuzetak ratni zločinac Putin! Po čemu je izuzetak, prokužite sami. Neću dalje za vas misliti!
Svaki napadač je nemoralan i motiv njegova napada (agresije) izgleda banalan kad ga on objašnjava. Čuli ste kako taj ruski zločinac objašnjava zašto ide u napad na veliki i patnički ukrajinski narod i njegovu državu, pa govori kako su na vlasti neki narkomani, (na čelu Kijeva Kličko, sportaš, prvak svijeta u boksu), nacisti, fašisti, pa kako oni nisu narod, kako Ukrajina po Putinovu suludu mišljenju, nije država, ne postoji, niti jer ikad postojala. On negira sve što je ukrajinsko, pa čak negira postojanje ukrajinskog naroda. Kakav je to narod iz kojeg je na svijet došao takav neuspio primjerak ljudske vrste? Putin je neuspjeli primjerak ljudske vrste. Teško narodu iz kojeg je na svijet došao takav nečovjek, koji je spreman učiniti nezamisliva zlodjela drugom narodu u ime svoga naroda i neke ideologije, koja je nastala u tom narodu.
Dakle, ruski moralni čovječuljak niječe postojanja jednog naroda; velikog i mnogobrojnog naroda koji broji više od 60 milijuna ljudskih bića na ovom našemu planetu. U Ukrajini ih živi 45 milijuna i 20 milijuna po svijetu. Ukrajinci su među 15 najbrojnijih naroda na planetu. Prije devet vjekova Kijev je bio jedna od evropskih metropola, a Moskva je bila neko zabačeno selo, neka ruska selendra, ruska vukojebina, koja je vremenom silno narasla u svemu, ponajviše u zlu. Ljudi moji, iz Moskve krenula je oktobarska revolucija, u kojoj su stradali milijuni ljudi; iz te Moske i tog naroda krenulo je veliko zlo komunizma, lenjinizma, staljinizma…taj narod morao bi proći moralnu katarzu. Jer, ako se to ne dogodi, taj će narod izazvati i pokrenuti treći svjetski rat, a to znači uništenje naše civilizacije. Putin nema šanse dobiti ovaj rat, a što mislite zašto, pa zato što se digao jedan narod, čitav jedan narod i hoće biti slobodan, svoj na svojemu. Kad god to učini neki narod, postaje slobodan. To su Hrvati učinili 1991. godine. To sada čini ukrajinski narod, ove 2022. godine. Nema te sile koja će zaustaviti ukrajinski narod na putu do slobode. Neću nikad zaboravit što je govorio Franjo Tuđman, kad mu je Tripalo rekao da će nas Hrvate Srbi sve pobiti, a Tuđman mu je odgovorio, da to nije moguće, jer ne mogu pobiti čitav jedan narod, koji se složno digao i hoće biti slobodan narod. To se sada događa u Ukrajini. Ruski silnik i zločinac svom silnom silom napada na ukrajinski narod i njegova prirodna i stečena vremenom bogatstva. Neki pojedinci i neki narodi hoće tuđe, hoće živjeti na tuđi račun. Ukrajina je bogata rudama i velika je žitnica. Poznata je nadaleko ukrajinska pšenica. Hoće Rusi jesti ukrajinski kruh. Sve se svodi na to, da neki veći, brojniji i moćniji stalno pokušavaju pokoriti malobrojnije, manje i slabije i živjeti na njihov račun, od njihovih prirodnih bogatstava i djela njihovih ruku. Bože pomozi ukrajinskom puku u ovoj golemoj nevolji, u ovom strašnom zlu koje se sručilo iz goleme Rusije.
Na kraju, ne biste vjerovali što mene silno muči da sam sebi objasnim, a to je: zašto veliki i moćni narodi, kao što je ruski narod, koji ima svega prirodnog u izobilju, napada i hoće uništiti manji i slabiji od njega. Nisam prorok, ali vam govorim – Putin ne može dobit ovaj rat. Digao se na noge čitav jedan narod i hoće biti slobodan i svoj na svojemu. Nema te sile na ovome planetu koja može zaustaviti ukrajinski narod na krvavom putu do slobode i samostalnosti. Slava Ukrajini!
Foto: Ilustracija (Internet)
Napomena: Tekstovi i kolumne objavljeni na portalu ne izražavaju nužno stavove i mišljenje uredništva portala, već su osobni stavovi autora.
Hrvatski književnik i akademik Ante Matić rođen je 27. veljače 1945. godine u duvanjskom selu Borčanu. Osmogodišnju školu učio u Kongori, Šujici i Duvnu, gimnaziju u Zadru, Pazinu i Splitu, teologiju studirao u Firenci, talijanski jezik i književnost u Sieni, filozofiju u Skoplju i Beogradu, a politologiju i novinarstvo u Zagrebu.
Radio je kao novinar, komentator i urednik u Večernjem listu. Prozu i poeziju piše od 1965. godine. Pjesme i priče uvrštene su u antologije, zbornike i udžbenike. Za poemu Conto dolente nagrađen je u Firenci 1970. Dvije godine kasnije nagrađen je za priču u Zagrebu. Dobitnik je Šimićeve nagrade 2001. godine za knjigu pjesama Nebeska galija i nagrade Matice hrvatske 2002. za knjigu novela Sizif i mrav.