Dođe Isus, stane u sredinu i reče im: Mir vama, svjedoči sv. Ivan o susretu s uskrslim Kristom. Dan susreta uskrsloga Krista s apostolima događa se uvečer, upravo onog istog dana prvog u tjednu, tj. na dan Isusova uskrsnuća. Dobro opažamo kako su apostoli u strahu još zaključani u dvorani. Apostol Toma nije bio s njima i sumnjao je da su drugi vidjeli Gospodina koji je bio raspet. Još nije bio spreman da Krist mora umrijeti za njega. Činjenica raspetoga, poraženoga i pokopanoga Mesije bila je preteška za njega, preveliki skandal. Htio je provjeriti, sam se osvjedočiti, kako piše sv. Ivan: Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati. Na današnji dan kad je apostol Toma bio s ostalima, uskrsli Krist ponovno dolazi s pozdravom: Mir vama, i govori Tomi: Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik već vjernik, bilježi sv. Ivan. Tomi više nije bilo potrebno dodirivati Isusovo probodeno tijelo, nego se baca pred Uskrsloga s vjerom: Gospodin moj i Bog moj, zapisuje sv. Ivan ispovijest vjere sv. Tome apostola. Taj susret s uskrslim Kristom budi u apostolima vjeru u uskrsnuće. Oslobađa ih sumnje. Donosi im mir, a Duh Sveti daje im mogućnost opraštati grijehe u ime Uskrsloga. Možemo reći da je prvi čin Uskrsloga sv. ispovijed, kako zapisa sv.
Ivan: Primite Duha Svetoga. Kojima oprostite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im. Ne može vjerovati onaj tko ne oprašta. Isusov primjer na križu je jasan: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine, donosi sv. Luka i nastavlja, ono što molimo svaki dan: Oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo dužnicima svojim. Opraštanje je djelo milosrđa, kao što je milosrđe plod ljubavi. A dobri Bog, koji je sama ljubav, očituje svoju svemoć ponajviše praštanjem i milosrđem.
Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im, donosi sv. Ivan Isusovu poruku u dvorani Posljednje večere. Milosrđe je raspoloživost pomoći potrebnima. Svemogući Bog, kao Otac milosrđa, pritekao je u pomoć slabom čovjeku. Iz svoje ljubavi i milosrđa poslao nam je Spasitelja, Isusa Krista. A Krist iz svoga milosrđa uze naše grijehe na svoj križ i donese nam otkupljenje. Svojim uskrsnućem pobijedi Krist smrt i donese nam darove Duha Svetoga da i mi možemo činiti milosrđe u svom kršćanskom životu. Katekizam Katoličke Crkve donosi: Djela milosrđa jesu djela ljubavi kojima pritječemo u pomoć bližnjemu u njegovim tjelesnim i duhovnim potrebama. Poučavati, savjetovati, tješiti, bodriti, djela su duhovnog milosrđa, kao i praštati i strpljivo podnositi. Djela tjelesnog milosrđa jesu poglavito nahraniti gladne, ugostiti beskućnike, odjenuti one koji trebaju odjeću, pohoditi bolesne i utamničene, pokopati mrtve. Među tim djelima, milostinja dana siromasima jedno je od glavnih svjedočanstava bratske ljubavi: ujedno je i vršenje pravde koje je Bogu milo. Evanđelist Matej je zapisao: Kad ti daješ milostinju, neka ti ne zna ljevica što ti čini desnica, kako bi tvoja milostinja bila tajna. Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti. Vjera nije znanje i gledanje. Vjera znači imati povjerenja u poruku Uskrsloga, koji pobjeđuje zlo, grijeh i smrt. Uskrsli Krist otvara svoj grob i otvorit će naše grobove. Ali to nije lako povjerovati. Često postupamo kao i Toma koji hoće vidjeti i dotaknuti. Oslanja se na tjelesno. A tijelo i materija prolaze. Tko se oslanja na prolazno, prevarit će se i zalutat će u nevjeru. Tomina sumnja nam dobro dođe, nama koji ne vidjesmo, a povjerovasmo. Za Tomu bijaše dovoljna prisutnost Uskrsloga. Nije više provjeravao mjesto čavala.
Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju, zapisuje sv. Ivan Isusove riječi apostolima. Prisutnost Uskrsloga je dovoljna da Toma povjeruje. Vidio je i povjerovao. Više ne traži dokaze, kako piše sv. Ivan. Ispovijeda svoju vjeru: Gospodin moj i Bog moj! Sad je Toma potpuno u zajedništvu s drugima. Vjera združuje i od pojedinaca čini čvrsto zajedništvo u vjeri. To zajedništvo razlikuje se od svih drugih udruživanja. S vjerom u Uskrsloga prelazi se granica „mojega” i „tvojega”. Za vjeru je sve zajedničko. Čuli smo u Djelima apostolskim o životu prvih kršćana, kako su bili postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. A kako je s krštenima danas? Što im je zajedničko? Pogani su se divili prvim kršćanima, kako bilježi povijest kršćanstva i govorili: Gle, kako se ljube! Za mnoge krštene danas bi mogli reći: Gle kako se svađaju i po sudovima gonjaju. Današnjim kršćanima nedostaje nešto važno. Nisu dovoljno upoznali Krista. Nemaju čvrstu vezu s Uskrslim. Zato je vapaj molitelja Časoslova:
Da budeš vazda, Isuse, veselje naše uskrsno,
preporođene izbavi od grijeha smrti užasne.
Tada će vjernici biti s Tobom i Ti s njima i sve će biti u Uskrslome.
Isus je Krist, Sin Božji i da vjerujući imate život u imenu njegovu, donosi sv. Ivan ispovijest svoje vjere i vjere svakog krštenoga vjernika. Svi i sve u Uskrslome! To nam poručuje i II. vatikanski koncil u dokumentu Radost i nada: Svaki čovjek, sve čovječanstvo i sva ljudska djelatnost zajedno sa stvorenim svijetom u najtješnjem je odnosu s Kristom Uskrslim. Uskrsli je središte svih i svega, kao što donosi sv. Ivan: Dođe Isus, stane u sredinu, ne samo prostorno nego i životno je Uskrsli u sredini. Odsada je On uvijek u središtu Crkve. Zato mu otvorite vrata, kako reče sveti papa Ivan Pavao II. na početku svoga pontifikata. Otvorite vrata duše i srca uskrslome Gospodinu, da bi i preko vas mogao djelovati njegov duh, da bi i preko vas učinio velika djela milosrđa. Duh Sveti je učinio velika djela preko Ivana Pavla II. jer je povjerovao i otvorio dušu svoju svetosti i milosrđu, koje od Boga dolaze. Činit će i preko vas ako se otvorite Duhu Božjemu i budete u prisutnosti uskrsloga Gospodina.
Fra Ante Pranjić Pilipović
