Ti nisi od jučer, i ne ću da živiš
pod zvijezdom koja tvoja nije.
Kroz stoljeća duga utireš staze
Ti, vrijedna si sunca što sa neba grije.

Ti sveta si, zemljo, zavičaju kršni,
Mjesto je tvoje međ’ zvijezdama visina.
I znaj, tko s prezirom ime ti kaže
– ustat će pero pjesnika sina! (Ulomak iz pjesme Ne dam te majko Frane Mikulića Jukića)

U dvorani županijske Skupštine u Tomislavgradu večeras je predstavljena knjiga Zavičajna molitva, prva zbirka Frane Mikulića Jukića iz Kočerina koji je svoje prve pjesme objavljivao u Crkvi na kamenu te Kršnom zavičaju. Na njegove tekstove dvadesetak hercegovačkih i dalmatinskih guslara snimilo je više od 30 nosača zvuka.

Promociju navedene knjige, čije su pjesme nastale u zadnjih 30-ak godina, organizirali su Hrvatska duvanjska baština i Matica hrvatska Tomislavgrad.

Ovaj kulturni događaj privukao je pedesetak naših sumještana, a uz autora o knjizi je govorio guslar Jure Miloš, veliki zaljubljenik u tradiciju i folklor, te među ostalim i organizator Božićnoga sila u Grudama. U glazbenome dijelu programa, uz njega, nastupili su Hrvatska duvanjska baština i duvanjski guslar Mićo Čuić.

Autorove pjesme kazivali su:  Ilija Sliško, Mara Papić i Rosanda Mikulić, za koje koje je autor imao samo riječi hvale, a moderatori programa bili su Mateja Rožanković Dilber i Marinko Mikulić.

Jukićeva zbirka sadrži 60 pjesama podijeljenih u četiri cjeline: Zavičajna molitva, Pred vratima, Prošlost i Mi danas. Zbirka je dobila prvu nagradu na Matičinu natječaju Tomica Penavić – Moja prva knjiga, podsjetio je Marinko Mikulić.

U uvodnoj riječi, Mateja Rožanković Dilber je navela riječi mr. sc. Julienne Bušić koja je za Franu Mikulića Jukića kazala da „nije samo pjesnik već i ubojiti tužitelj. Optužuje nas za višestruko zanemarivanje, izdaju, veleizdaju, čak i za prvostupanjsko ubojstvo domovine i svega što ona predstavlja. „Svatko ubija ono što voli“, kažu, a ove pjesme svjedoci su tog zločina.“

Recenzent knjige Jure Miloš čestitao je autoru što se usudio pisati britkim jezikom o temeljnim ljudskim i inim vrijednostima koje danas nisu „in“. Istaknuo je zanimljive Jukićeve pjesme duhovnoga karaktera u kojima se ogleda težina ovozemaljskoga križa, a čitatelja poziva na osvješćivanje i buđenje nasljeđa – onoga čega su nam pređi namrli kako bi nam budućnost bila svjetlijega sjaja.

Na koncu programa publici se obratio autor. Rekao je da Duvno osjeća svojim još od Brišnika u kojem je radio kao mladić, kazavši za Duvnjake da su „u svojoj biti istinski, pravi Hrvati“. Ujedno, najavio je skori izlazak njegove zbirke epskih pjesama te već domaćinima preporučio pjesmu „Od Delminiuma do Tomislavgrada“, kao i pjesmu pisanu u povodu 250. obljetnice župe Roško Polje.

Z.S./Tomislavcity