Prošli tjedan smo objavili jednu zanimljivu kolekciju, a ovaj tjedan nastavljamo u istom tonu.
Marko Milić, osim što je prvi brk u selu on je čovjek dobre i tihe naravi, čovjek vesela i široka osmijeha, ali isto tako čovjek široka znanja i interesa. Prati lokalne i svjetske događaje, ljubitelj je dobrog štiva i knjige. Omiljeni pisac mu je Jack London čijih je knjiga veliki broj pročitao, a dobar broj njih i posjeduje.
Ta njegova “glad” za informacijama posebno je došla do izražaja početkom 90-ih godina kada je počeo, puno češće nego inače kupovati dnevni tisak kako bi dobio što bolju sliku
o događajima iz tog, ne baš laganog vremena. Ponekad je uz hrvatski tisak znao nabaviti i onaj s “druge strane” gdje je mogao vidjeti i saznati drugačiji pogleda na iste događaje.
Sve te dnevne tiskovine koje je kupovao skupljao je na jedno mjesto i sačuvao do danas tako da je njegova kolekcija sada prava rijetkost i prava povijesna građa i pisana arhiva tog vremena.
Na policama se nalazi nekoliko stotina primjeraka Večernjeg lista, Slobodne Dalmacije, Slobodnog tjednika, Tomislava (prvi broj), Berekina….
Posebnu vrijednost cijeloj kolekciji daje više od 60 primjeraka TRN-a, među njima i prvi broj.
Kada krenete listati i čitati tu kolekciju koja opisuje događaje tog vremena, a posebno TRN koji svemu tome daje dimenziju više, jednostavno ne možete prestati. Uđete u neki svijet sjećanja iz kojega je teško izići, samo listate više i više.
Svaki broj TRN-a je priča za sebe. Onako na brzinu, uz, naravno ratna štiva naletio sam i na izvještaj s utakmice između HAŠK Građanskog i HVO Tomislavgrad koja je odigrana 25.11.1992. u Maksimiru gdje su za tadašnji HAŠK, a dašnji Dinamo igrali,
između ostalih i: Ladić, Vlaović, Stanić, Cvitanović. Trener je bio Ćiro Blažević.
Zanimljivo je i to što se prvi broj TRN-a zvao “TOMISLAVGRADSKO-KUPREŠKA RATNA NOVINA. Vrlo brzo kroz par brojeva (ne znam točno od kada i iz kojeg razloga) TRN postaje samo “Tomislavgradska ratna novina”.
Mogu se naći slike Srđanaca i duvanjske mladosti, zanimljivih tekstova, pošalica, karikatura….nije mi poznato da netko ima nešto slično.
Zaista jedna vrijedna i zanimljiva kolekcija koja je nastala u teškim vremenima zahvaljujući entuzijazmu jednog čovjeka, Marka Milića.
P.S.
U Markovoj kući postoji još jedna, isto tako zanimljiva kolekcija gdje je svoj obol dao i njegov sin Ivica. O čemu se radi, javit ćemo idućega tjedna.
