Ne volim se kupati, ne volim se brijati, ne volim se uopće sređivati. Sve to ne volim, ali sve to uredno obavljam, jer moram. Iz poštovanja prema sebi i drugima.
Piše: Stipe Ćurčić/tomislavcity
Jednom davno u Zagrebu sam sreo čovjeka koji je dio života bio beskućnik. Ostao je bez posla, supruga ga je napustila i završio je na ulici, bez ičega. Morao je krenuti iz početka. U razgovoru mi je rekao: „Sve me to snašlo, prijatelju, ali jednu stvar nikada sebi nisam mogao dopustiti, da budem neuredan i smrdljiv. Smatram to temeljem ljudskoga dostojanstva i samopoštovanja“.
Uvjeren sam da svatko od nas ima neugodna iskustva s nekim tko higijenu uopće ne doživljava. Pa, idemo onda proanalizirati kako stojimo s urednošću ili neurednošću.
Krenimo od činjenica. Nijedan živi stvor na ovoj zemlji ne može smrdjeti kao zapušten čovjek. Tko nije vidio bijedu neurednoga muškarca, žene, a pogotovo djeteta, ne zna što je bijeda.
Razumijevanja možemo imati, prije svega, za one koji fizički rade u svakakvim uvjetima, kao i za one koji, zbog svoga mentalnoga ili tjelesnoga stanja, nisu u mogućnosti brinuti o sebi. A za sve ostale ne treba imati nikakvo razumijevanje. I treba im otvoreno reći da smrde. Jer kad njima nije neugodno smrdjeti, ne treba ni nama biti neugodno to im i reći.
Tu prije svega mislim na onu vojsku smrdljivih ljudi koji nas svakodnevno maltretiraju svojim ustajalim znojem ili nepodnošljivim zadahom. Unatoč svim dostupnim kozmetičkim i higijenskim sredstvima, oni i one vape za temeljitim kupanjem bilo kakvim sapunom ili kupkom.
Možete samo zamisliti kako je svima onima koji su, po prirodi posla, u svakodnevnom doticaju s ljudima. Npr. liječnicima koji takve pregledaju ili pak stomatolozima kad im na stolicu zasjedne netko za čijom je četkicom i pastom za zube raspisana potjernica. Onda nam je potpuno razumljiv onaj vapijući i nimalo diskriminatorski natpis koji je jedna liječnica stavila na vrata ordinacije: „Neokupanima ulaz zabranjen“.
Zanimljivo je da takvi koji inače posjeduju bogatu zbirku ustajalih znojeva, imaju potpuno razumijevanje za svoj smrad. Ako ih se diskretno upozori, obično se krenu opravdavati kako se oni prirodno puno znoje, znoj im ima jak miris i tu rješenja nema…
Ali rješenje postoji i vrlo je jednostavno. Ujutro, a ako treba i preko dana, istuširati se i obući čisto pamučno rublje i ostalu čistu odjeću. Naglašavam čistu, jer uzalud kupanje, ako se oblači već nošena odjeća. Jednostavno, zar ne?
To je varijacija na svetopisamsku temu o vinu i mješini: „Ne može čisto tijelo u prljavu odjeću, a ni prljavo u čistu.“
Posebna priča su oni kojima uvijek malo fali da budu uredni. Kad ih gledaš iz daleka: frizura, šminka, odjeća, sve po najnovijoj modi. A kad im se približiš, spopadne te mučnina od čudne mješavine parfema i znoja.
Htio sam u ovome „Seciranju“ prokazati i one opsjednute čistoćom, ali me u tome spriječila sveta inkvizicija, kazavši da to ne činim, jer bi to išlo na ruku smrdljivcima.
Ne znam kako vam miriše sve ovo što sam napisao. Ali kad vidite da je netko neuredan ili osjetite da smrdi, makar to bio i ja, slobodno mu to recite, radi njegova i vašega dostojanstva i samopoštovanja.
Foto: Ilustracija
