Postoje neke teme koje se inače obilaze. O njima se nevoljko govori ili pak govori s nelagodom, pa i gađenjem. A riječ je zaista o sasvim običnim stvarima i pojavama u kojima i uz koje živimo. Primjerice, gadljivi smo na ustajale baruštine, onečišćene prostore zatrpane smećem, kanalizaciju i tomu slično. A istina je da u samo nekoliko desetaka četvornih metara jedemo, pijemo, kupamo se i obavljamo svakodnevna pražnjenja naših baroknih utroba.
Piše: Stipe Ćurčić/tomislavcity
Puno sam toga u životu pročitao, pa mogu sa sigurnošću reći da se dobar dio književnih radnji, a posebno francuskih, odvija upravo u kanalizacijskim sustavima. Ali, nećemo mi o tome, nego o jednom nedavnom događaju koji se zbio u središtu našega grada. Naime, kako očevidci tvrde, na potezu od jednoga ugostiteljskog objekta do jedne banke dogodio se pravi festival dreka. I za oko i za nos. Možete samo zamisliti kako je bilo djelatnicima komunalne službe koji su sve to morali sanirati i počistiti i to na velikim minusima i okrutnoj duvanjskoj buri.
U čovjekovoj prirodi je da uvijek nešto skriva, bilo da se radi o problemima, propustima ili nekim istinama za koje mislimo da se nikada neće saznati. Dakle, kanalizacija je idealno mjesto za zataškavanje i zaborav. Međutim, prirodni zakoni su neumoljivi i sve što se potiskuje, negdje mora odgovoriti. A odgovorilo je na našem, inače kapitalnom objektu, gdje je netko tamo po završetku radova zaboravio ili nije htio rašalovati šahte.
Trebalo je samo par godina da, napola istrule daske, začepe normalan protok kanalizacijskoga sadržaja kroz cijevi. Ovdje se logično nameće pitanje tko je odgovoran za ovakve propuste. Kako inače stvari funkcioniraju, odgovornost bi trebala biti na izvođaču radova, nadležnim službama, a prije svega osobi ili osobama zaduženim za nadzor radova. Netko je očito svjesno ili nesvjesno nešto previdio, prečuo ili zataškao.
Moguće je da će ove moje retke čitati upravo oni kojih se ovo itekako tiče. A oni valjda znaju da, ako imaju dobro plaćen posao i ovlasti, imaju i odgovornost. Barem bi tako trebalo biti.
U vremenu smo korizme i idealan je trenutak za preispitivanje i pročišćenje. Zato sve svoje grijehe, gospodo draga, bilo mišlju, riječju, djelom, ili u ovom slučaju propustom, bacite na ono mjesto gdje se grijesi inače bacaju.
A budući da je i grijeh ne ukazati na ono što nije dobro, bio bih pravi licemjer ako ne bih govorio i o ovom problemu, kad sam se već obvezao secirati našu svakodnevicu.
U ovom tekstu pohvalio sam se svojom načitanošću, pa sam se tako sjetio izreke iz jedne od pročitanih knjiga, a koju sam dobro upamtio: „Istina je kao govno, uvijek ispliva na površinu“.
