Svako naše mjesto je doslovno jedna galerija likova. Ima tu prije svega odličnih, vrlo dobrih, dobrih i dovoljnih ljudi, ima vizionara, pametnjakovića, baraba, pijandura, lupeža itd. Reći ćete: Ništa neobično. Ali, svako naše mjesto ima i svoj „Božanski oblak“. Ne dajte se zbuniti, nemojte gledati u nebo, jer tamo ga nećete vidjeti. „Božanski oblak“ je čvrsto na zemlji.

Piše: Stipe Ćurčić/tomislavcity

Promotrimo taj oblak, sazdan od naše braće i sestara, bez optužbi i osuda, jer svi smo mi, kako oni kažu, slabi i grešni.

„Božanski oblak“ čine ljudi koji se trude biti savršeni i posebni. Izvana djeluju zabrinuti. Redovito obilaze poznata i nepoznata svetišta, često se duhovno obnavljaju i pohađaju specijalizirane seminare gdje se događaju čuda. Nema sveca kojemu nisu postili i od kojega nisu tražili zagovor. Svi posjeduju neprocjenjive zbirke nabožnih predmeta. Nema pobožnosti koju nisu isprobali, a na sve vjerske teme spremni su voditi goleme teološke rasprave.

Međusobno, ali i drugima šalju multimedijalne lančane poruke s duhovnim sadržajima, upozorenjima i apokaliptičnim predviđanjima. Ovaj svijet samo što se nije propuntao, a Sudnji dan nam je pred vratima.

Za njih su prirodne katastrofe, bolesti i ostale pošasti kazna Božja. Često ističu: „Sotona ima veliku moć. Kakvi smo, dobro nas Bog ikako trpi, a iza svakog kuta čeka neki vražić da nas ščepa“. Oni znaju kad se Bog ljuti, a kad je dobre volje. I ne samo to, neki ga nazivaju telefonski, pišu mu pisma ili s Njime osobno razgovaraju, kao npr. ja s vama.

Bdiju nad sudbinom Međugorja, znaju sve Gospine poruke, pa čak i one nepoznate koje su saznali od vidjelaca, onako u četiri oka. Nerijetko kritički govore o stanju u Crkvi, o svećenicima, biskupima, kardinalima, pa i samome Papi. Znaju tko sve ide i ne ide na misu, tko se pričešćuje, tko ne ispovijeda i tko ne zna lijepo moliti.

Ne trpe nikakve primjedbe, niti prihvaćaju savjete kada je u pitanju njihov vjerski život. Često konstatiraju: „Da mi je ova pamet otišao bih u svećenike ili otišla bih u časne sestre“.

A ja još češće od njih znam sebi reći: E, da mi je ova pamet, onda ne bih, bezobraznik jedan, držao u rukama kamenje, kad znam da sam i sām, s ovom ili onom pameću, sasvim dovoljno grešan.

Foto: Ilustracija