Svesrpski sabor – zanimljiv naziv – održan je u centru srpstva, u Beogradu, na nekoliko lokacija. Odmah moram reći kako se radi o kopiji šovinističko-nacionalističkog orgijanja sa početka devedesetih godina prošlog stoljeća. Ikonografija gotovo ista, muzika sa istom tematikom a govori voždova u dlaku isti.

Piše: Ivo Ćurković

Što je ovaj događaj ponudio Srbima a što njihovim susjedima? Ništa novo. Srpski svet je blijeda kopija Velike Srbije. Na sceni su bili političari, duboko kompromitirani i neuspješni u svakom pogledu. Tamo je bio i Porfirije, čelni čovjek Srpske pravoslavne crkve te nekoliko političara iz BiH i Crne Gore. Zanimljivo je da se javno nisu očitovali predstavnici SANU i Društva književnika Srbije koji su bili nositelji ovakvih politički suludih ideja prije trideset i nešto godina.

Bez obzira na ovakvu situaciju cijelo okruženje Srbije mora biti vrlo zabrinuto. Razlog je što Srbija, pa onda i Srbi više nisu u mogućnosti voditi velike ratove kakvi su bili krajem prošlog stoljeća. Nemaju oni nikakvih resursa da bi to činili, pa niti uz pomoć Rusije. Ono što ovakav skup sa ovakvim idejama predstavlja je proizvodnja incidenata i destabilizacija prostora u političkom, sigurnosnom, vojnom i ekonomskom smislu. A to znači da se ovaj čitav prostor Zapadnog Balkana vuče u krizu, koja uostalom postoji već dugi niz godina. To znači da nema napretka niti na kojem polju, da se cijeli prostor demografski prazni a ekonomski propada. Tu su mogući incidenti koji će i dalje ovakvu situaciju održavati.

Organizatori kažu kako je čitav ovaj projekt bio odgovor na Rezoluciju UN-a o Srebrenici i genocidu koji je tamo napravljen. To je obična laž. Haški sud, takav kakav je, je presudio da je genocid bio. UN je to samo potvrdio. A genocid nisu napravila nekakva nestašna djeca, nekakvi vanzemaljci ili neki daleki narod. Genocid su napravile političke, vojne i policijske snage, prije svega RS-a a onda i Srbije. Činjenica je i to kako je skup u Beogradu bio skup Vučićeve stranke i njemu pripadajućih poltrona. Srpska oporba, kakva je da je, nije skup podržala niti je na njemu sudjelovala. To već malo mijenja stvari. Bar pedeset posto Srba nije za ovakvu ideju.

Zanimljivo je da je odaslan poziv za srpsko jedinstvo ma gdje Srbi živjeli. Međutim, mora se primjetiti kako na skupu, osim pojedinaca, nisu sudjelovali Srbi iz Hrvatske. Znači li to da više nije opcija srpske granice Virovitica, Karlovac, Karlobag i da je ta granica pomaknuta na rijeku Unu. Uz to ipak je najveći naglasak bio na teritorijalne pretenzije prema Kosovu. Srbi, bar oni koji su bili na skupu u Beogradu, nikako da shvate da je Kosovo neovisna, samostalna i međunarodno priznata država koja ima sve svoje institucije pa čak i međunarodne vojne snage koje garantiraju da će to tako i ostati. Do kada će Srbi biti na strani iracionalnog neznam ali svi ispaštamo, a pogotovo Srbi, zbog ovakve politike. I ponovit ću da u srpskoj književnosti postoji književnik Radoje Domanović i njegova pripovjetka Slepac vodi narod. Bilo bi dobro da se svi oni veliki Srbi sa svesrpskog sabora uhvate knjige i pročitaju ovo štivo.

 

 

 


Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.