Grafika: Izbori.hr

Za desetak dana održat će se parlamentarni izbori u Hrvatskoj. Naravno da i mi u BiH, hrvatski državljani, imamo pravo glasa i da nas zanima što se to događa u Hrvatskoj. Pored Hrvata iz BiH pravo glasa imaju i Bošnjaci i Srbi koji imaju hrvatsko državljanstvo a njihov broj nije mali. Naprotiv. Radi se o brojki koja je veća i od broja Hrvata u BiH.

Piše: Ivo Ćurković

Ovogodišnja predizborna kampanja pokazuje pravo lice političara. Kampanja je puna poluistina, laži, podmetanja, krivotvorina i svega onoga što obilježava hrvatsku politiku. Do prije nekoliko godina vodeći političari, a oni su nositelji svih negativnosti, i ne samo u kampanjama, govorili kako se radi o prazniku demokracije. Ova kampanja je sve samo ne praznik i ne demokracija. Ako je ovo demokracija ja ne želim u njoj sudjelovati niti sam se za nju borio.

Pa, nekoliko riječi o najvažnijim akterima ovog prljavog natjecanja. Nesumnjivo da je prva zvijezda hrvatski predsjednik Milanović. Iako je predsjednik Republike htio bi biti i njen premijer. I čini se ništa problematično u tome. Ali Ustavni sud kaže da nemože i ako hoće u kampanju mora dati ostavku na sadašnju poziciju. I nastaje zavrzlama. Pravna, politička, moralna i svaka druga.

Ali vratimo se Milanoviću. U ovih desetak godina njegovog političkog djelovanja treba naglasiti nekoliko točaka. Prvo je da je vrlo pozitivan u razotkrivanju prave prirode politike i političara. Njih, pa i sebe, je prokazao kao ljude i djelatnost bez ikakvih skrupula. U tim krugovima se služe svime čega se normalan čovjek stidi. Lopovluk, laži, podmetanja su ovdje sastavni dio. Rekao bih i normalan. To je tako kada sudionici izbora nemaju što drugo poručiti.

Milanović, osim razotkrivanja ovakvog stanja nema neke osobine za koje bi se moglo zakačiti i za njega glasovati. Kao bivši premijer je bio loš. Nije ništa pokazao niti u privatnom sektoru. Njegov program za budućnost je na nivou pučkoškolca. Za nas u BiH je još negativniji s obzirom na bezrezervnu podršku Miloradu Dodiku. Toliko uporno davati podršku nekome tko proizvodi krizu i koji čitavu jednu državu, uz pomoć svojih satelita među Hrvatima, Bošnjacima i međunarodnoj zajednici nije nimalo politički mudra.

Drugi lik koji obilježava ove izbore je dosadašnji premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković. U mnogim elementima isti je kao i Milanović. Dok je Milanović razgrtao maglu oko aureole političara Plenković ju je sve više i više stvarao. Kod dijela birača stvorio je stanje da bi bez njega sve propalo. Što jednostavno nije istina. I ne samo da nije istina već je i obična laž. Samo nekoliko stavki u kojima se ogleda ovakvo stanje. Plenković kaže kako je on osigurao nekakve puste milijarde eura za Hrvatsku. Istina je kako su sve države koje su ušle u EU dobile velike novce a koliko ovisilo je o njihovoj spremnosti da apliciraju za novce i da ih povuku. Prema zadnjim statističkim podacima Hrvatska je među lošijim, možda i najgora po povlačenju tog novca. Treba spomenuti i projekat Slavonija. I opet priča o pustim novcima. Ni to nije baš kako se predstavlja.

Plenković, kao razvoj Slavonije navodi izgradnju dva mosta preko Save. Jedan na koridoru 5c u mjestu Svilaj. To nema nikakve veze sa Slavonijom, čak je moguće da će imati i negativnih posljedica je je autocesta ovu istočnu hrvatsku regiju podijelio na dva dijela. Drugi most je kod Bosanske Gradiške koji bi trebao rasteretiti promet kroz ovaj bosanski gradić što je prije svega interes Republike Srpske. Slavonije sigurno nije. A i ovaj most je ustupak Vlade RH što Srbi u BiH nisu pravili probleme oko izgradnje Pelješkog mosta. Drugi programi u Slavoniji su se trebali raditi i prije rata ili odmah neposredno nakon njega a ne sa zakašnjenjem od tridesetak godina. Niskopodni tramvaji, obilaznice oko gradova, nova vodovodna mreža će sigurno poboljšati uvjete života u razorenoj Slavoniji ali neće nikoga vratiti iz Irske ili Njemačke a neći niti zaustaviti one koji i dalje iseljavaju.

O rastu plaća ili mirovina je potpuno šuplja priča. Inflacija i uvođenje euro potpuno su pojeli svako povećanje primanja. Čak što više i umanjili su ih. Oni koji žive u Hrvatskoj a i mi koji često idemo tamo znamo da se za 100 eura danas ne može kupiti robe i dobara koliko se za 100 maraka moglo kupiti samo prije nekoliko godina.

Ovo su samo neki primjeri prodavanja magle i laži.

Moram spomenuti i “crvenu rijeku” i nekoliko stvari mi nije jasno. Osim članova SDP-a, slijednika Komunističke partije, svi drugi se nastoje distancirati. Nije jasno zašto. Osim laži. Naime svima nama je poznato kako je najveći broj hadezeovaca potekao direktno ili indirektno iz “crvene rijeke”. Vjerujem da ih dobar dio i danas negdje čuva crvenu knjižicu ili curiculum vitae za svaki slučaj. Nikad se ne zna što sutra donosi. Slično je u stranci Možemo, IDS-u, HNS-u, Reformistima i čitavom nizu manje zanimljivih stranaka. Može se reći da su Domovinski pokret, Most ili stranka gospođe Vidović Krišto najmanje umočene u “crvenu rijeku”. Ali kako hrvatski birači, posebno birači HDZ-a najviše vole komuniste i bivše, a možda i sadašnje pripadnike UDB-e, onda one stranke koje njih imaju malo u svojim redovima ne kotiraju baš dobro.

Bizarnostima nikad kraja. Prije nekoliko dana nekakav tip je negdje u Lici svečano otvorio bankomat. Kada se na nekim izborima u BiH, također nedavno, neki tip otvarao lift mislili smo da nemože ništa niže od toga, osim u Srbiji. Sada vidimo i da hrvatska politika i političari nisu ništa bolji i od onih najgorih.

Pravu kritiku od izbora radi Enio Meštrović alias Ričard iz Zadra koji ima svoje dvije liste. Jednu u devetoj i jednu u desetoj izbornoj jedinici. To što on radi je zapravu sažetak izbora u cijeloj Hrvatskoj. Prema tome izbori nisu nikakav praznik a ovakvi i nemaju nikakve veze sa demokracijom Moram se zahvaliti političarima što su nam to tako jasno pokazali. A tko će u Sabor? Koga je to briga osim njih samih. Podsjetit ću i na slogan jednog Imoćanina koji je sudjelovao na lokalnim izborima.

“Glasajte za mene. Meni će biti bolje a vama je i tako svejedno”.

 

 


Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.