Ovih dana u BiH političke elite pokazuju kako su nas lagale i kako to i danas čine. Razlog je jednostavan a služi prevođenju žednih preko vode. Zlo i zločinci i kako ih tko vidi. Ali pođimo redom. 9. svibnja obilježen je Dan Europe. Dan sjećanja na završetak 2. svjetskog rata i pobjede nad fašizmom. Završetkom rata počinje ili bolje reći nastavlja se kalvarija hrvatskog naroda. Događa se Bleiburg i Križni put. Nakon što su Englezi komunistima isporučili razoružanu vojsku NDH i civile koji su bili u zbijegu nastao je krvavi pir. Još uvijek nitko sa sigurnošću ne može reći koliko je Hrvata ubijeno. Umjesto da uhvate i sude onima koji su bili krivi za počinjene zločine, a ubijalo se po osnovu osvete s ciljem zatiranja čitavog naroda, zločinci, a to su ondašnji komunisti, nikada nisu odgovarali.
Piše: Ivo Ćurković
Naprotiv, podizani su im spomenici, trgovi i ulice su nosili njihova imena. U školama se djeci ispirao mozak kako su ubojice zapravo bili heroji puni humanosti itd. Kada se politička klima počela mijenjati oni su postali demokrati i antifašisti. Komunizam u čije ime su pobili desetke pa i stotine tisuća ljudi jednostavno prešućuju. Nitko nikada za zločine nije odgovarao.
Početkom Domovinskog rata sam se bojao, a to sam i javno govorio kako će Vukovar biti upamćen kao velika hrvatska žrtva ali da će cijela BiH biti Vukovar. I nisam se prevario, jer se u BiH dogodio i genocid i još više klanja nego u Hrvatskoj. Nakon Daytonskog sporazuma puške su utihnule ali zločini nisu stali. Naprotiv, nastavili su se jednakom žestinom. I onda Haški sud. Osnovan na inicijativu Hrvatske i tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Ideja Tuđmana je bila da se sudi srpskim agresorima. Ali je to bio potpuni promašaj. Sud je osnovan kako bi sudio za sve zločine koji su se dogodili bez obzira tko ih je počinio. I tu počinje politika ili još jedno zlo. Odjednom su svi u ratovima na području bivše Jugoslavije postali branitelji, svi su bili humanitarci i svi su bili nevini. A samo u BiH je ostalo više od sto tisuća mrtvih. Ne želim izjednačavati zločine i zna se tko je rat počeo i s kojim motivima. Zna se i tko je počinio najveća zla, ako se zlo uopće može gradirati. Zlo je postalo toliko veliko da su zločinci postali heroji a oni koji zlo osuđuju, pogotovo u svom dvorištu su postali izdajnici. Ali tu je Haški sud. Nakon što je postalo jasno kako će se svima suditi sud je pod utjecajem politike postao meta napada i krivnje. I nije Haški sud bio nevin. Puno toga je učinio lošim. Mnogi zločinci nisu niti došli do suda, ali je ipak bio nekakav sud. Kakva bi nam bila situacija da nije tog suda?
Kada su zločinci osuđeni i oni koji su žrtvovani u ime pogrešne politike krvave političke strukture, koje nisu osuđene su nastavile svoj pir. Mimo svih civilizacijskih stečevina ratni zločinci su se slavili a i danas se slave. Nekakvi političari koji su nam obećavali put u Europu vode nas u mračnu prošlost. Ono što sam već pisao. Nemaju oni što pozitivno ponuditi pa vam evo kosti oko kojih će te se glodati i trošiti energiju. Ne na boljitak i budućnost već na mračnu i krvavu prošlost.
Srpska politika slavi ratne zločine, negira zločine i genocid i nitko im ništa neće. Ne da ne može, već neće. I Hrvati bi htjeli rehabilitaciju osuđenih ratnih zločinaca, kao da je netko ukrao iz kokošinjca dvoje jaja. Neosuđeni ratni zločinci su krivi za smrt ljudi, među kojima su i djeca i staraci. A Bošnjaci su se digli na zadnje noge da dokažu kako su oni pošteni. A nisu. Njihovi lideri su se sastajali s osuđenim zločincima, odavali im počasti ili ih puštali da pobjegnu iz BiH kako ne bi završili u zatvoru. U čemu je razlika između svih njih? Zločin je zločin bez obzira tko ga počinio i zbog čega.
Pošto je i obljetnica stradanja na Bleiburgu i Križnom putu samo bih skrenuo pozornost Bošnjacima, ili bolje reći muslimanima, da je na kamenu spomeniku na bleiburškom polju pored hrvatskog grba uklesan polumjesec sa zvijezdom i to ne bez veze. Tamo je pobijeno i na tisuće muslimana koji su se izjašnjavali kao Hrvati i bili su sastavnim dijelom tadašnje hrvatske politike i vojske.
Prema tome, većina zločina i zločinaca nije kažnjena a to je velika hrana za one koji sanjaju ili snuju ponovo ratovati. A idiota ima na svakom koraku.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.
