U Kupresu je i dalje iskorištavanje pržine i proizvodnja magnezija i drugih produkata među glavnim temama. Tako su se oglasili iz planinarsko ekološke udruge Stožer, pa udruge ATTIVO te bivši načelnik općine Ante Smoljo. Oni tvrde kako bi izgradnja i proizvodnja magnezija značila uništavanje Kupreške visoravni. S druge strane sadašnja vlast, doduše još mjesec dana, kaže da je ovo spas za Kupres.
Piše: Ivo Ćurković
Ima i onih koji zagovaraju referendum na području cijele općine kako bi sam narod odlučio o pokretanju ove proizvodnje. Bar od onih koji su se do sada javno očitovali, većina je protiv eksploatacije pržine. I dio onih iz političkih struktura potiho priča kako će ideja proizvodnje propasti. Političke stranke se izravno ne obraćaju niti svojim biračima niti javnosti čekajući valjda početak predizborne kampanje. Kao da ona ne traje već dvije godine.
Udruge koje su se oglasile uputile su dopise, i to podugačke, Ministarstvu okoliša i turizma gdje zahtijevaju obustavu daljih radnji vezani uz ovu proizvodnju. Naglasak je na Okolišnoj dozvoli za koju kažu da je puna manjkavosti i nedorečenosti. Odnosno da nije dovoljno transparentan način njenog donošenja. Uz to smatraju kako u komunikaciji sa potencijalnim investitorima nije bilo jasno kakva se rješenja nude za probleme u proizvodnji.
Samo neki od segmenata su uništavanje velikog područja gdje bi se pržina iskapala. Zagađenje zraka prašinom i ugljičnim dioksidom te zagađenje voda. Pritužbe su i na način proizvodnje gdje radnici, navodno, rade u skafanderima i astronautskim odjelima. Koliko je to sve točno ne zna se jer se struka još nije javno očitovala. Doduše iz udruga i pojedinci koji su se obratili javnosti kažu da su kontaktirali stručnjake ali ne zna se niti jedno ime kako bi se to provjerilo.
S druge strane postoje stručnjaci, i oni još uvijek anonimni, koji tvrde kako postoji više problema vezanih uz ovu proizvodnju. A svi oni mogli bi se svesti na zaključak kako se radi o BiH. Pod tim se podrazumjeva nestručnost tijela koja odlučuju pa i o Okolišnoj dozvoli, politički pritisci, ignoriranje znanstvenih činjenica, mito, korupcija i kriminal. Zato bi bilo najbolje da se moguće izdavanje dozvola izvrši prema europskim standardima. Samu reviziju Okolišne dozvole kao i recenziju proizvodnog postupka trebala bi načiniti neka institucija iz npr Švicarske, Austrije ili neke od skandinavskih država. Onda bi to imalo svoju težinu a znalo bi se što je dalje činiti. Ovako je jasno kako se institucijama, na svim nivoima u BiH, pa i u okruženju ne vjeruje.
Neki od stručnjaka koje sam kontaktirao kažu da sam proces nije upitan ukoliko se primjenjuje najnovija tehnologija i da je zagađenje minimalno. Ovo tvrde i investitori, ali se njihov glas ne čuje i utišava bukom. Problem je u tome tko će mjeriti zagađenja, kojim instrumentima, na kojim lokacijama i tko će te podatke analizirati. Ako bi to radio netko tko ima znanje i iskustvo onda sigurno bi proces monitoringa bio dobar. U to spada i monitoring opreme koja se ugrađuje kako u samu proizvodnju tako i u zaštitu okoliša.
Ovo do sada je bio jedan dio problema. Drugi dio odnosi se na stanje na terenu, odnosno na području same općine Kupres. Prema općoj procjeni javnosti na području općine trenutno živi oko 1500 ljudi, tisuću i pet stotina. Gotovo da je podjednak broj umirovljenika i zaposlenih što govori da je gospodarstvo u pravoj komi. Stanovništvo je sve starije zbog negativnog prirasta stanovništva a još više zbog stalnog iseljavanja. Investitor kaže kako bi ovaj mega projekat trebao zaposliti od 250 pa do 600 radnika. Jednostavno na Kupresu njih nema. Kažu da je ideja kako će radnike dovesti sa područja općine Bugojno što je čista iluzija. Prema podacima dobrih poznavatelja prilika na području općine Bugojno broj stanovnika se i u ovoj općini bitno smanjio odlaskom u inozemstvo ili u druge veće gradove. Broj radno sposobnih ljudi svakim danom je sve manji pa se već sada može reći kako je to ideja bez pokrića. Slično je i s drugim okolnim općinama. O povratku Kuprešaka, u ovim uvjetima, nema niti govora. Birati između Njemačke, u kojoj nije sjajno, ali je socijalno i ekonomski pa i pravno sigurno i BiH u kojoj nije sjajno niti socijalno, niti ekonomski niti pravno nema smisla. Izbor je više nego jasan. Zato je najobičnija glupost misliti kako će se Kuprešaci vratiti kako bi radili u ovom mogućem projektu. Prije će biti da će se iseljavanje i dalje nastaviti.
Danas je moguće radnike, i to za malu plaću, naći u Indiji, Bangladešu, Eritreji ili Sudanu. Vjerojatno na još puno mjesta na svijetu. Ali zašto njih dovlačiti ovamo kada se ovakav pogon može negdje i kod njih otvoriti? Dolomita ima na sve strane svijeta. I jeste pitanje kako je Kupres izabran za ovu proizvodnju? Ali investitor ima pravo svoj kapital uložiti gdje želi. Zato je ovakvo propitivanje suvišno.
Iz udruga koje su se oglasile kažu kako se Kupres opredijelio za turizam, poljoprivredu i prerađivačku industriju. Rezultati u navedenim granama su porazni. Populacijski, Kupres je na izdisaju a ekonomski upropašten. Turizam živi od entuzijazma pojedinaca te nekoliko tjedana kada ima dovoljno snijega na skijalištima. Sve drugo je iluzija. Poljoprivreda se svela na dvije male mljekare. A i o njihovim ekološkim problemima bi se dalo razgovarati.
Postoji nekoliko većih farmi goveda, za proizvodnju mesa, te nekoliko manjih za proizvodnju mlijeka. Farmi ovaca gotovo da i nema. Nekoliko pojedinaca je uspjelo dobiti plodnu zemlju oko sela Rilić i tu je sva poljoprivredna proizvodnja. I da nije poticaja i ona bi se ugasila. Najveći poljoprivredni posao je kosidba trave i prodaja sjena. Velike farme drže uglavnom ljudi izvan Kupresa a dio plodnog zemljišta je u najmu Miroslava Kutle.
Treba li vam objašnjavati što to znači?
O prerađivačkoj industriji samo kratko. U Kupresu postoje četiri manje pilane na kojima je 80 posto uposlenih Bošnjaka s područja Bugojna. Toliko o kupreškoj radnoj snazi. I to je sve. Na sred polja već više od deset godina postoji izgrađen i opremljen pogon za obradu metala ali ne radi. Nije poznato zbog čega ali je jasno da se radi o nekom većem problemu jer nitko ne bi uložio veliki novac i pustio da on propada. Ničega drugog na Kupresu nema.
Kupres godinama nije imao banku zbog kriminalaca u politici. Nedavno je zatvoren veliki trgovački centar. Kupres nema niti kiosk a počele su se zatvarati i kladionice. Zašto netko uopće misli da će se očuvanjem i tako devastirane prirode život ovdje uopće moći održati?
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.
