Zločinačke, mrziteljske i psihološke poruke ispisane na mostu u Čapljini su odraz cjelokupnog stanja u BiH. Ne samo među Hrvatima već u cijeloj BiH. Kao Hrvata stid me je ovakvih kukavičkih poruka. Da, kukavičkih jer bi nekakav idiot klao djecu i žene. To rade samo zločinci i kukavice. Mada se svi utrkuju u osudi ovog neprihvatljivog čina mora se reći da on nije usamljen i proizlazi iz naše stvarnosti. Stvarnosti koju su kreirali političari svih mogućih fela, mediji koji su poslušnici istih ti političara, pravosudni sustav koji je u istoj funkciji, svećenstvo koje je upalo u istu močvaru, obrazovni sustav i drugi.
Piše: Ivo Ćurković
Bez ikakve namjere i želje da izjednačavam pojedina zločinačka, mrziteljska i idiotska djela moram šire obrazložiti ovakve čine. Za vrijeme rata ovakve parole i djela su bili uobičajeni, čak i dobrodošli, na području cijele BiH. Malo je onih koji su se uspjeli oduprijeti naletu mržnje, ksenofobije i činjenja zločina. Genocid, etničko čišćenje, masovni ili pojedinačni zločini su dočekivani kao herojska djela. Počinitelji tih gnjusnih djela su ipak samo kukavice nesposobne da bilo što sami znaju i naprave. Oni koji su ih uputili ili im naredili izvršenje zla ili ih štitili su pravi krivci.
Podsjetit ću da je za nedavne predizborne kampanje gotovo svakodnevno hrvatsko stanovništvo bilo izloženo izljevima mrziteljstva. Tako je neki zločinac u Usori u nekoliko navrata skidao zastavu a dio medija ga je podržavao. Podržao ga je i dio političara. Na nekoliko mjesta uništavani su spomenici poginulima u ratu. Tako je na Kupreškom polju oskrnavljen spomenik poginulim braniteljima iz Vukovara. Braniteljima koji su se pokušali suprotstaviti naletu velikosrpstva, četnika i JNA. Branili su, između ostalog i tada muslimane a danas Bošnjake. Zašto im zbog toga oskrnaviti spomenik.
Prije nekoliko dana jedan visokopozicionirani sveštenik SPC istupio je iz Međureligijskog vijeća. Kao razlog naveo je kako se Srbi u Sarajevu osjećaju ugroženo i da im se sprema genocid koji je napravljen u Šibeniku i njegovom zaleđu. Nije rekao o kojim se točno zločinima radi ali ovakve općenite formulacije su najbolje za manipulaciju ljudima. Naveo je i dva mrziteljska slučaja iz Sarajeva. Jedan je slučaj mrziteljskog i idiotskog navijanja na nogometnom turniru i pokušaj napada noževima na roditelje djece malih nogometaša. Drugi je bušenje guma na automobilu srpskih registracija. I jedan i drugi slučaj su za osudu. Problem je što taj isti sveštenik ne prizna počinjeni i sudskim putem utvrđeni genocid u Srebrenici, nevjerojatno etničko čišćenje i zločine koji su uz to išli. Ne priznaje veliki broj ubijene djece. Ne znam točan broj ubijene djece u BiH a u Hrvatskoj ih je ubijeno više od četiri stotine i nitko za njih nije odgovarao. Nepriznaje pokolj na tržnicama u Sarajevu i Tuzli ili misli da su probušene gume i toliki zločini jedno te isto.
Najveći krivci za mržnju i zločine su političari. U BiH su političari svih nacionalnih boja sudjelovali u stvaranju uvjeta ili direktno poticali mržnju i zlo. Nesposobni da stvore bilo što pozitivno, nesposobni za dogovor i suradnju mogli su se održati samo na histeriji zla. To rade i danas. Radi se o istim ljudima. Zlo su napravili. Zločinačkim sustavom vlasti se održavaju i za to nisu u zatvorima. U političare uključujem i predstavnike međunarodne zajednice. Oni su imali, sredinom devedesetih godina, političku, vojnu, financijsku i medijsku moć da stanje u ovoj zemlji promjene. Iz samo njima znanih razloga to nisu učinili i zlo i mržnju su ostavili da se i danas sa njima svi nosimo.
Napomena: Tekstovi i kolumne objavljeni na portalu ne izražavaju nužno stavove i mišljenje uredništva portala, već su osobni stavovi autora.
