Međunarodni čimbenici, kako ih od milja zovemo, nisu spriječili rat u BiH, a mogli su. U američkoj vojnoj bazi Dayton navodno su završili rat ugovorom koji je prekinuo stradanja, pucanje i ubijanje. I tu dolazimo do glavnog problema. Rat nije okončan. On je samo nastavljen drugim sredstvima a posljedice su bile jednake onima iz najžešćih ratnih dana. Za samu BiH Daytonski sporazum je povijesno najveća i najgora moguća opcija. Tome svjedočimo svaki dan.
Piše: Ivo Ćurković
Prateći reakcije na potpisani Daytonski sporazum i sudjelujući na brojnim press konferencijama međunarodnih organizacija vrlo lako se mogao steći dojam kako smo se vratili u najgora totalitarna vremena. Naime, nitko od predstavnika iz međunarodne zajednice tada nije dozvoljavao pitanja o samom sporazumu i pojedinim odredbama tog sporazuma. Sam sporazum je proglašen nekakvim božanstvom i o njemu se nije smjelo propitkivati. Danas nam je jasno zašto je to tako bilo. Ovaj sporazum je donio toliko puno zla da je postalo neizdrživo ovdje živjeti. Otkrivamo i da najviši dužnosnici, kao što je legalno-ilegalni hrvatski član predsjedništva BiH Željko Komšić, javno govore kako će svojoj djeci savjetovati da napuste ovu zemlju.
Politička organizacija države je neshvatljiva diktatura birokracije, voluntarizma, nesposobnosti i neznanja. Tri člana predsjedništva, četrnaest premijera, “mali milijun” ministara, skupštinara, tajnika, i tko zna čega sve, popiju svu krv i pozitivnu energiju koja postoji u društvu. Uz sponzorstvo međunarodne zajednice na političkoj sceni su ostali ratni zločinci, ratni profiteri i kriminalci svih vrsta. Ostao je nepotizam, mito, korupcija te veliki “kumovi” i lokalni šerifi.
Bosnu i Hercegovinu prvi su počeli napuštati Hrvati. Razlog je jednostavan. Imali su izbor. Hrvatska je, unatoč velikom broju problema, raj na zemlji u odnosu na BiH. Uz to, hrvatska putovnica je otvorila granice Njemačke, Irske, Skandinavije i drugih zemalja. Zašto živjeti u zemlji gdje svaki nesposobnjaković ili kriminalac može odlučivati ili odlučuje o svakome od nas? Za Hrvatima su krenuli Srbi. Prvo u Srbiju pa onda u toliko im mrsku Europsku uniju. Na kraju su krenuli i Bošnjaci. Put je svima poznat a poznati su i razlozi odlaska.
Ako se u početku i pričalo o radnim mjestima i boljim plaćama kao uvjetu ostanka, došlo se do pravog razloga. Nije to niti plaća niti sloboda kretanja već uređena država, društvo u kojemu možeš normalno živjeti i raditi. Upravo je u tome Daytonski sporazum kriminalan. Ne dopušta normalno življenje.
I oni na vlasti govore kako se u ovim okolnostima ništa pozitivno ne može napraviti. A može, ali ne s ovim i ovakvim političkim elitama. I naravno ne sa ovakvim mirovnim sporazumom. Danas su svima na političkoj sceni usta puna Daytonskog sporazuma. Nitko u njega ne da dirati ili ga mijenjati. Svima je on Sveto pismo. Problem je što ga svi iščitavaju kako im treba u danom trenutku.
Zanimljivo da niti Čović, niti Dodik a niti Izetbegović sporazum ne bi mijenjali ali bi provodili samo ono što njima odgovara i na način kako se njima dopada. U višenacionalnoj i više konfesionalnoj državi to nije moguće. Ali, moguće je biti kriminalac, biti lažov, biti falsifikator i zato je sporazum dobar i ne treba ga mijenjati. U ovoj državi nitko neće ostati ako se nešto bitno ne promjeni. Mladi odlaze u sve većem broju. Stručni i obrazovani također odlaze. Sve više je onih u srednjim godinama pa i starijih koji idu zaraditi za nešto veću mirovinu i za mogućnost opstanka, doslovno biološkog. Ne treba se bojati da će doći nekakvi Arapi, Sirijci ili kakvi nesretni ljudi iz drugih država. Neće, jer ovdje ne žele ostati ni domaći. Ovo je država koju su zajedno uništili međunarodne ništarije udružene sa istim takvim domaćim tipovima.
