Ove se godine navršava točno 50 godina od početka izgradnje Tvornice kabela Tomislavgrad (TKT), gospodarskog diva koji je preživio smjene država, društvenih sustava i vlasnika. Dok tvornica u ovu jubilarnu godinu ulazi s rekordnom siječanjskom proizvodnjom i najavom novih investicija, donosimo priču o njezinim počecima – vremenu kada se vizija razvoja sudarila sa surovom stvarnošću tadašnjeg Duvna.
Od „Plastike“ do kabelske industrije
Početna industralizacija tadašnjeg Duvna počela je 29. srpnja 1959. godine osnivanjem poduzeća „Plastika“. Ono što je započelo kao mali pogon s 50 radnika za preradu PVC-a, do 1974. godine preraslo je u nositelja razvoja općine s 200 zaposlenih i proizvodnjom od 5.000 tona granulata.
Ipak, sredinom sedamdesetih tržište se mijenja. Podizanjem tvornica za proizvodnju granulata u Novom Sadu i Negotinu, „Plastici“ je zaprijetio gubitak tržišta. Tadašnji vizionari unutar sustava „SOKO“ Mostar (OOUR Plastika Duvno) donose hrabru odluku: nećemo samo proizvoditi sirovinu, proizvodit ćemo kabele.
Mit i istina o „kupovini radnog mjesta“
U Tomislavgradu se i danas često čuje rečenica: „Mi smo svojim novcem izgradili tvornicu“. Podaci iz Investicijskog projekta rasvjetljuju tu povijesnu ulogu naših radnika u inozemstvu.
Ukupna planirana investicija iznosila je 267.582.000 tadašnjih dinara. Konstrukcija financiranja bila je složena, a uplate građana koji su bili na radu u inozemstvu iznosile su 22.116.000 dinara.
Što je značilo tadašnjih 10.000 maraka? Naši su ljudi uplaćivali (oročavali) devizna sredstva na 10 godina uz kamatu od 8%. Tvornica je na temelju tih oročenih sredstava podizala bankovne kredite. Uplata je jamčila radno mjesto, što je u to vrijeme bila neprocjenjiva sigurnost za eventualne povratnike.
Iako su ta sredstva, od uplata po 10.000 maraka, činila nešto manje od 10% ukupne investicije, njihov je značaj bio višestruk. To nije bio samo suhi kapital; to je bio dokaz povjerenja duvanjskog čovjeka u budućnost svoga kraja. Pretvoreno u tadašnje marke (tečaj 1976. bio je 7,5 dinara za 1 DEM), ukupna investicija iznosila je oko 35,7 milijuna maraka, a naši ljudi su uplatili oko 3 milijuna maraka.
Zlatno doba i era Energoinvesta
Izgradnja je dovršena 1979., a prava ekspanzija kreće 1980. godine. Prelaskom iz sustava „Soko“ u gigant „Energoinvest“, Tvornici kabela otvaraju se vrata Europe i Afrike. Krajem osamdesetih, tvornica dostiže svoj vrhunac s gotovo 400 zaposlenih.
Ratne devedesete donijele su rad za potrebe obrane (HVO), a 2001. godine uslijedila je privatizacija od strane slovenskog „Kapisa“. Bio je to novi uzlet s prometom od 100 milijuna KM i gotovo 240 zaposlenih, koji je nažalost prekinut stečajem 2013. godine.
Prevent Grupa: Novi ciklus u starim pogonima
Nakon stečaja, tvornicu preuzima Prevent Grupa. Iako se ovaj sustav u međuvremenu snažno okrenuo financijskom sektoru, osiguranju i zdravstvu (osnivanjem ASA banke i prve privatne bolnice), Tvornica kabela u Tomislavgradu ostala je njihov najznačajniji industrijski oslonac u Bosni i Hercegovini. Rekordna proizvodnja u siječnju dokazuje da temelji postavljeni prije 50 godina još uvijek čvrsto stoje.
Duvno sedamdesetih – Općina „gastarbajtera“
Da bismo razumjeli važnost Tvornice kabela, moramo pogledati brojke iz 1970-ih:
-
Zaposlenost: U općini s 33.155 stanovnika, u društvenom sektoru radilo je tek 1.384 osobe (svaki 24. stanovnik).
-
Ljestvica razvijenosti: Duvno je bilo na 99. mjestu od ukupno 106 općina u BiH.
-
Odlazak: Čak 5.641 stanovnik (17%) bio je na privremenom radu u inozemstvu. Na jednog zaposlenog kod kuće, dolazila su četvorica koja su radila u tuđini.
U takvom ambijentu, izgradnja moderne tvornice nije bila samo ekonomski potez. Svaka od onih 10.000 maraka, mukotrpno zarađenih na bauštelama diljem Njemačke, bila je ugrađena kao cigla u temelj sna o povratku. Tom investicijom, Duvno je trebalo prestati biti tek pasivni promatrač vlastitog iseljavanja i uzeti sudbine u svoje ruke, pretvarajući znoj gastarbajtera u pogon koji će generacijama omogućiti kruh na domaćem stolu. No, stvari se ne dogode uvijek onako kako želimo…
Povijesna lekcija za moderno doba: Od kabelske struje do vjetra u leđa
Povlačeći paralelu s današnjicom, nemoguće je ne primijetiti ironiju vremena. Dok su prije pola stoljeća naši ljudi s onih famoznih 10.000 maraka izravno ugrađivali sebe u temelje lokalne industrije, vjerujući da se na djedovini može graditi budućnost, današnja energetska revolucija na duvanjskim brdima prolazi bez takve prilike za domaćeg čovjeka. Danas, dok svjedočimo masovnoj izgradnji vjetroelektrana, nitko se nije sjetio osmisliti model u kojem bi lokalno stanovništvo – koje i sada raspolaže značajnom ušteđevinom – moglo postati dioničarom tih projekata. Baš kao što je nekadašnji ulog jamčio radno mjesto, možda bi danas ulog od 10.000 eura u „zelenu energiju“ s naših planina mogao jamčiti stalni dobitak i financijsku stabilnost obiteljima, čineći ih istinskim sudionicima razvoja, a ne samo nijemim promatračima dok vjetar odnosi profit izvan granica našega kraja.
Tomislavcity
