Jučer je cijeli svijet stao nekih sedam, osam sati. Nered je vladao, svi su hodali kao zombiji, pitali se je li samo meni ovo stalo, i svima bilo lakše kad je i kod drugoga bilo isto. Pali Facebook, WhatsApp i Instagram – kao da su nam noge odsječene. Nama nedostaje virtualni svijet, a Marku Zuckerbergu nestaju milijarde s računa. Zbunjen, ne zna šta da radi, već je zvao najbolje programere i informatičare iz cijelog svijeta, ali sve uzalud. I sjeti se svog prijatelja, asa iz rukava, Josipa Jolića Jozuke. Dok je Jozuka pazio i pravio mir po Pakistanu, Zuckerberg je došao u Pakistan kako bi promovirao “slobodu medija” kroz Facebook. Dok se Zuckerberg kupao u najelitnijem hotelu u Pakistanu (nešto kao nadstrešnica u Grlima) svi osigurači su pali i nitko ih nije mogao popraviti, a Mark se morao javiti Gatesu Vrataru da je misija na dobrom putu. Naiđe Jozuka kroz Islamabad sa svojom zelenom ajkulom od koje se ne odvaja nikada, toliko da je i Ruza Cabraja Jolic postala ljubomorna na nju, piše Kongora u srcu.
Stane Jozuka, izvadi svoj kufer s alatom i to popravi za minutu. Marka to oduševi, i iz zahvale ga pozove u centralu Facebooka u Menlo Parku i u Jozinu čast glavna ulica se zove JOZUKA BOULEVARD. Postali su pravi prijatelji, toliko da je Jozuka Marka obratio i više nije ateist. Ali vratimo se mi na jučer, dosta pohvala.
Ruža napravila dobar ručak, sarma zamaglila prozore baš onako kako Jozuka voli. Nakon odrađenih poslova po našim selima, Jozuka pojeo svoju porciju i kao svaki čovjek koji je živio u Dalmaciji, malo zaspao nakon ručka jer živi u mirnom dijelu sela. Kad se probudio, Ruža suznih očiju govori da je sve palo. Jozuka se skoči i odmah vadi “kalaš” iz ormara, a Ruža zagalami šta ti je, ostavi to, pali su Facebook, WhatsApp i Instagram. Jozuka samo odmahnu rukom i kaže Ruži kako ne valja bivšeg vojnika plašiti da je nešto palo a za društvene mreže da ne brine, bolje je bez njih. Zagrli svoju Ružu i reče joj da mora kod Ivana Vesina na crno vino, Ivan ga pozvao jer je fra Robo donio malo fratarskog (svi znamo da je najbolje fratarsko) a to se ne propušta. Ostavi mobitel kod svoje Ruže jer mu sad i ne treba kad su pale društvene mreže. Sjedili Ivan i Jozuka, uživali uz priču o prošlim vremenima, kosidbi, kako se Jozuka penjao na trešnje itd. Odjednom uleti Ruža i reče: “Jozuka, zove te Mark”. A Ivan odmah reče: “Reci Marku Franinu da i on dođe na vino”. Ruža reče: “Ne taj Marko, nego pajdo Mark iz Amerike”. Jozuka se skoči i odmah uze telefon i reče: “Hallo Mark! What’s up?” a Mark kroz plač odgovara: “Kongora calling, we have a problem. Ma ne zezaj me Jozo, pao je i WhatsApp i sve, popravljaj, zadnja nada si mi ti. Kad god te trebam, ne javljaš se. Ili si u Grlima, ili u Vedikuši ,ili u Jasenovu Prisoju. That’s not good.” Jozo samo reče da ne brine i ode sa svojom zelenom ajkulom do svog ureda u Grlima gdje je oprema koju je Jozo sam napravio, opremu kakvu nitko na svijetu nema. Kad to čuva od Marka, znamo koliko vrijedi. Jozo upali, ali nešto mu blinka da nije u redu. Jozo sve pogleda do najsitnijeg detalja i uoči da mu je nestao jedan dio, pao na pod i slomio se. Sjeti se on da je to moglo biti od prošlog vikenda kad je se Stolom i Milanom probao vino što su istrali iz Velikog Ograđenika, a vino bilo malo pojako pa se možda greškom udarilo u Jozukin stroj. Jozuka u muci, i sjeti se svog susjede Idže Zrinušina koji je pravi majstor za sve, kod njega mora biti toga. Nazove Iliju i Ilija odmah reče da ima i da dođe jer su Petra i Matea, kao i svi mladi, već postale nervozne jer nema društvenih mreža. Jozuka uze taj dio i napravi svoj stroj, i u roku od dvije minute proradiše sve društvene mreže, a Mark odmah nazva Jozuku i zahvali mu se: “Hvala Jozuka, spasio si me. Već sam počeo vaditi plastične boce da ih vratim u trgovinu da imam nešto za jesti. Mislio sam kupiti malo čvaraka i kruva ispod sača. Hvala brate. Pozdravi sve Kongorane”. Jozuka reče: “Nema na čemu brale. Kad god zatreba, samo zovi. A sad me pusti na miru, Ivan Vesin me već zove. Vozdra”.
Tako su Jozuka i dio karburatora od Idže Zrinušina spasili svijet.
I neka netko kaže da nismo moćni.
