Odlazak na studij izvan rodnog mjesta često se doživljava kao velika prekretnica u životu. Za mlade iz Tomislavgrada to znači više od same promjene adrese – to je izlazak iz zone komfora, prilika za stjecanje novih iskustava i prilagodbu na potpuno drukčiji način života. S jedne strane, tu su izazovi poput osamljenosti, snalaženja u velikom gradu i stvaranja novih prijateljstava, a s druge, sloboda i nova samostalnost koja im omogućuje da preuzmu odgovornost za svakodnevne obaveze. Ova kombinacija, iako ponekad teška, može ih izgraditi kao osobe i dati im vrijedne vještine za budućnost.
Piše: Katarina Braovac
Moja mlada sugovornica, rodom iz Tomislavgrada, preselila se u Zagreb prije tri godine kako bi započela studij. Sa mnom je podijelila iskustvo prilagodbe na novi život. Saznat ćemo što joj je bilo najteže, kako je kroz vrijeme pronašla svoj krug prijatelja i koliko je važno bilo suočavanje s izazovima kako bi postala samostalnija i otvorenija osoba.
Odluka: Zagreb ili Split?
Možeš li mi opisati svoje iskustvo odnosno za početak odluku da uopće odeš na studij u Zagreb?
„Imala sam opciju birati između Splita i Zagreba. Split zato što sam znala da će mi sve moje prijateljice iz razreda s kojima sam se ja družila otići u Splt.“
Zašto su se one odlučile za Split?
„Većina mojih prijateljica odlučila se za Split jer im je bio bliži kući – jedna je već imala stan u Splitu, druga je bila svjesna da je tamo ipak bliže obitelji. Njima Zagreb uopće nije bio opcija, ali meni je faks u Zagrebu bio prvi izbor i tu sam se prijavila. Iako sam razmišljala i o fakultetima u Splitu. A recimo za Mostar sam znala da ne želim tamo ići jer sam čula da nije tako dobar.“
Kada je uspjela „upasti“ na željeni fakultet trebalo je samo dočekati taj dan kada će početi predavanja. Međutim, ona je odlučila ipak doći ranije u Zagreb kako bi se pripremila.
Prvi tjedan: Usamljenost i prilagodba
„Ja sam došla prerano, skoro više od tjedan dana prije predavanja- da pokupim neke dokumente s faksa. Kao idem ja da se raspakiram, da se naviknem, i to je isto bila pogreška. Zato što prvo ne znam nikoga, ne znam nikoga s faksa-šta da ja radim tih tjedan dana? Raspakiravam se, čistim po stanu..i to je to. Nisam imala s kim kavu popiti. Kod kuće uvijek znam s kime mogu izaći, kamo ću ići, a ovdje mi je sve bilo strano. Taj tjedan mi je bio grozan. Kad su predavanja konačno počela, shvatila sam da ću morati pronaći društvo.“
Prvi kontakti i prijateljstva
„Na početku smo imali online predavanja, ali već drugog dana smo bili uživo. Upoznala sam jednu kolegicu tako što je pitala na grupi trebaju li nekom kopije nekih materijala – slučajno sam bila blizu faksa i već sam se snašla oko kopiranja, pa sam joj pomogla. Od tog dana smo postale bliske, a i drugi kolege su se polako počeli međusobno upoznavati. Sad imam doslovno 15 ljudi s kojima se redovito družim, a najbolja prijateljica s faksa mi je Zagrepčanka.“
Pretpostavljam da je taj tvoj krug ljudi s raznih strana?
„Ima ih iz Zagreba, iz Dalmacije, nema nikoga „odozdo“ ja sam jedina. Najbolja frendica s faksa mi je iz Zagreba. Nekako najsličniji nam je ritam studiranja, iste predmete slušamo, iste smo položili..i odgovaramo si po karakteru.“
Kako sad gledaš na nova poznanstava koja si stekla na faksu?
„Sad iz ove perspektive mi je drago da nisam otišla u Split jer bih se vezala za to društvo koje već imam. Iako one nisu na mom faksu, ja bih si rekla, kao boli me briga za društvo na faksu imam ja privatno s kim ću se družiti i koga znam od prije i neću se potruditi. Naravno, to je pogrešan stav.“
Onda je to za tebe bio koliko vidim izlazak iz zone komfora i trebaš se potruditi, nešto dati da bi stekao kontakte, da bi stekao poznanstva-zar ne?
„Imaš ti ljude na faksu koji dolaze sami na faks, sami sjede, sami jedu. Ne znam je li do njih, ili nisu uspjeli nikog upoznati. Ja recimo ne bih mogla biti sama tako. Možda su to ljudi koji su iz Zagreba, dolaze na faks da to odrade a privatno imaju svoje društvo. Valjda ti je lakše da kad si na faksu povezati se s ljudima pa ako ti nešto zatreba možeš pitati za pomoć a možeš i ti pomoći. I što mi je čudno, na četvrtoj godini.., ajde na prvoj tek si došao.“
Kako izgledaju tvoji studentski dani sada?
„Odemo na predavanja, učimo, pa odemo na kavu, odemo jesti..meni je to super. Nije mi uopće naporno ići na faks, jer znam družit ćemo se.“
Idemo još malo rasvijetliti ovaj prvi dio o kojem smo razgovarali, gdje je normalno da se čovjek osjeća tužno i usamljeno, ogromna je razlika kada mijenjaš sredinu u kojoj si živio godinama. To zahtijeva prilagodbu i promjenu nekih ustaljenih navika. O čemu si razmišljala tih prvih dana?
Meni je ta prva godina, točnije prvi semestar bio najgori. Prijateljice su bliže pa mogu otići kući za svaki vikend, meni se nije isplatilo ići kući. Pa zbog društva, ja najvjerojatnije ne bih ni pomislila na kuću da sam imala s kim popiti kavu tu. I mislila sam se baš zbog toga i prebaciti da budem bliže kući.
„Jel ovo za mene? Obitelj mi je dolje, svi su moji dolje. Fale mi naši zajednički trenuci. Mojih troje iz obitelji ima rođendan baš u 10-om mjesecu, taman kad sam ja otišla. To mi je baš jako falilo, oni trenuci kada se svi skupimo.
Pa onda mali je stan, dolje sam u kući. Ne poznajem grad, I mislila sam da nikad neću pohvatati te tramvaje koji voze, sada mi je to smiješno. Joj pa čekaj ga, pa jesam li sjela na dobar, jesam li dobro izašla pa pali google maps… dok dolje, sjednem u auto odvezem se i to je to. Ili kad bih navečer izlazila, zovi taksi. Dolje sam se znala vraćati u 4 ujutro, sve ok. Ovdje baš i nije ugodno. Velik je grad i ima svega.
Isto tako ja i prijateljica smo znale da svaki petak idemo na kavu-to nam je bio ritual ili nedjeljom ujutro. Sad tog rituala nema. I dolje sam znala da ja od jednog mjesta do drugog dođem za 5 minuta, ja kad se ovdje dogovaram s nekim treba se puno unaprijed ogovoriti. Treba mi najmanje pola sata, ovisiš o prijevozu.
Meni je u tom trenutku apsolutno sve odozdo falilo. Pa čak i neke bezvezne stvari, npr. neke stvari koje je mama odrađivala za mene, ja shvaćam da moram preuzeti odgovornost za te neke stvari.
I još nešto, te prve godine, dok sam pohvatala sistem nisam uspjela riješiti sve predmete pa sam se mislila možda ovo nije za mene, možda sam totalno krivi faks upisala. Ali to je samo na početku bilo, nakon toga sam rješavala ispite bez problema.“
Jel bilo plakanja?
Je, bilo je plakanja. Ali i zbog toga što je onda kada sam došla dosta toga bilo online zbog corone. To je bio jedan težak period za sve općenito.
Kako su tvoji roditelji reagirali na to?
„Moji me podržavaju u svemu. Bili su za to da idem studirati u Zagreb, ali su mi rekli ako ti je toliko teško vrati se. Nitko te ne prisiljava.“
Što misliš koje si vještine razvila, a koje ne bi uspjela razviti a da nisi otišla od kuće?
„Pa tu neku otvorenost da ti prvi moraš prići nekome i započeti konverzaciju.
I samostalnost, evo neke jednostavne stvari koje je mama do tada radila za mene. Ako npr. nećeš jesti na faksu sam si moraš nešto napraviti, oprati robu, počistiti stan, kupiti za stan sve, misliti na to, planirati. Voditi brigu o prostoru u kojem živiš. Znači sve ove svakodnevne stvari: od kuhanja, pranja rublja do organizacije vremena planiranja nabavke i održavanja stana.
Sad kada odeš dolje preko ljeta i za praznike, jel gledaš neke stvari drugačijim očima? Imaš li sada drugačiju perspektivu?
„Uvijek ja jedva čekam kada ću otići dolje. Drago mi je, ali zamišljam se da je cijelu godinu tako, mislim da bi mi dosadilo. Mislim da bi mi svaki dan bio isti. Da bih se vukla s kave na kavu. Treba uzeti u obzir da ja dođem u periodu godine kada su svi tamo, dolazim za praznike, kada je atmosfera super, ima događanja po gradu, ali tipa drugi i treći mjesec da sam dolje mislim da bi mi bilo dosadno. Ali kad sam dolje predobro mi je, osjećam se bezbrižno.
Isto tako da nisam nigdje otišla, da sam ostala npr. dolje raditi vjerujem da bi mi to bilo ok jer ne bih imala iskustvo d a može biti drugačije. Drago mi je da imam ovo iskustvo, da sam ga doživjela.“
Kako vidiš svoju budućnost, gdje bih voljela raditi?
„Naravno, cilj mi je posao u struci, ali negdje gdje je izazovno, gdje mogu napredovati. Želim nešto više i bolje za sebe. Ne bih se voljela učahuriti negdje i čekati da radni dan prođe, gdje mi je sve isto i tako da penzije. Neko to voli, ali ja nisam taj tip. Takvo mi je okruženje, svi smo ambiciozni.“
Što bi preporučila mladima koji sada kreću na fakultet, koji se zbog studija sele iz svog mjesta u druge gradove?
„Treba otići da se osamostališ, da vidiš šta je život van kuće i treba samo vremena. Prvo vrijeme će biti teško. Predmeti su teški, misliš da nikad nećeš uspjeti, ali samo to treba pregurati. Znači, odlazak iz malog mjesta na studij u veći grad može biti težak, posebno dok se prilagođavaš. Studiranje u drugom gradu proširuje horizonte na načine koje nisam mogla ni zamisliti. Drago mi je i ponosna sam na sebe što nisam odustala kad je bilo teško.
Također, studiranje nije samo odlazak na predavanje i polaganje ispita. Upoznavanje novih ljudi, stjecanje kontakata je jako važno jer se radi o kolegama, ljudima s kojima ćeš jednog dana surađivati, možda pokretati nove poslove, nove inicijative.“
Da zaključimo…
Odlazak na studij u drugi grad predstavlja važnu životnu prekretnicu za mlade Ovaj prijelaz nije samo fizičko preseljenje, već simbolizira izlazak iz poznatog okruženja i izaziva suočavanje s raznim emocionalnim i socijalnim promjenama. Istraživanja ukazuju da prilagodba na novo životno okruženje može potaknuti razvoj ključnih životnih vještina koje pojedince čine otpornijima i prilagodljivijima.
Na temelju razgovora s mladom studenticom koja se preselila iz Tomislavgrada u Zagreb, može se prepoznati nekoliko ključnih vještina je razvila kroz ovaj proces:
- Samostalnost – U novoj sredini mladi su suočeni s obavezama koje su prethodno preuzimali članovi obitelji. Naša studentica je opisala kako je počela samostalno organizirati svoje svakodnevne obaveze poput kuhanja, čišćenja i brige o životnom prostoru, što joj je pomoglo da razvije samostalnost i osjećaj odgovornosti.
- Organizacija vremena i resursa – Život izvan roditeljskog doma podrazumijeva planiranje nabavke, upravljanje financijama, raspored obaveza te balansiranje između studija, društvenog života i osobnih potreba. Ova iskustva pomogla su joj steći organizacijske vještine koje su ključne za uspjeh na akademskom i osobnom planu.
- Komunikacijske vještine i inicijativa – Preseljenje u novi grad bez poznatih osoba često nas potiče na aktivnije povezivanje s drugima. Važno je preuzeti inicijativu u sklapanju prijateljstava i prilagoditi se novim društvenim krugovima, što su ključne vještine za integraciju u nepoznato okruženje.
- Fleksibilnost i prilagodljivost – Prilagodba novom ritmu života u većem gradu donosi različite izazove. Potrebno je naučiti kako se nositi s osamljenošću, upravljati emocijama, te razviti sposobnost prilagodbe na različite situacije. Ove su vještine ključne za emocionalnu stabilnost i uspješnu prilagodbu životnim promjenama.
- Otpornost – Proces prilagodbe na akademske zahtjeve i novi stil života ponekad može biti izazovan i emotivno iscrpljujući. Kroz suočavanje s početnim teškoćama, ova mlada osoba je razvila otpornost, što joj je pomoglo da prevlada osjećaj nostalgije i nesigurnosti te nastavi s obrazovanjem usprkos početnim preprekama.
U konačnici, odlazak na studij u drugi grad može djelovati kao katalizator za razvoj ovih vještina koje su ključne za osobni i profesionalni razvoj. Studenti poput naše sugovornice često naglašavaju važnost ovog iskustva jer ono nadilazi akademske aspekte i oblikuje ih kao cjelovite, odgovorne i prilagodljive osobe spremne za buduće izazove.
