Umjetna inteligencija omogućila je relativno lagano uglazbljivanje tekstova. Upravo ta mogućnost potaknula je Nikolu Akrapa, rodom iz Sarajlija kod Tomislavgrada, koji sada živi i radi u Njemačkoj, da uglazbi neke svoje stihove. I učinilo mu se da je to dobro. Ohrabrio se i na svome Youtube kanalu @1989flika, pored kraćih video zapisa snimljenih u različitim prigodama, počeo postavljati i uglazbljene stihove.
Najnovija pjesma objavljena je prije četiri dana, a Nikola je ispod pjesme napisao:
Ovu pjesmu napisao sam nakon riječi Marka Perkovića Thompsona na koncertu u Širokom Brijegu, kada je s ponosom spomenuo svoje porijeklo iz Tomislavgrada i Rame. Taj trenutak bio je više od riječi, bio je podsjetnik na korijen, vjeru i snagu naroda koji ne zaboravlja tko je. Ova pjesma je zahvala za sve godine pjesama koje su budile ponos, hrabrile u teškim vremenima i okupljale ljude oko istih vrijednosti Boga, obitelji i domovine. Neka ova pjesma bude glas zahvalnosti i poštovanja.
Ako osjetiš isto, podijeli, komentiraj i podrži, navodi Nikola Akrap. Glazbena produkcija generirana uz pomoć Suno AI.
Tekst pjesme:
ZA VJERU I DOM MI ZAJEDNO MOLIMO
Na kamenu gdje vjetar piše,
Ime tvoga roda, ime pradida,
Tomislavgrad stoji tiho,
Al’ u njemu srce nikad ne spava.
Rama šumi starom rijekom,
Kroz molitve i suze majki,
Tu su naši snovi nikli,
Tu smo učili što znači domovinu voljeti.
I kad oluje preko brda krenu,
I kad se tama nad poljem spusti,
Iz kamena nikne pjesma,
I srce nikad ne odustaje.
Tomislavgrad i Rama u krvi nam teku,
Ponos u grudima, snaga u čovjeku.
Thompsone brate, uz tebe stojimo,
Za vjeru i dom zajedno molimo.
Tomislavgrad i Rama, ime što ne blijedi,
Kroz tvoje pjesme naša duša vrijedi.
Dok zvoni zvono i nebo se plavi,
Hrvatska i Bog su u našoj glavi.
Od Čavoglava do Duvanjskog polja,
Isti kamen, ista nada,
Isti križ na staroj crkvi,
Ista ljubav među nama.
Svaka majka sina je slala
U rat s križem oko vrata,
S vjerom da će kući doći,
Da ga čuva ruka sveta.
Tvoja pjesma most nam je svima bila,
K’o molitva tiha na ratištu,
Da hrabrost vodi svaki korak našu dušu.
I kad nas svijet ne razumije,
Kad nas kušnje stisnu jače,
Iz kamena raste nada,
I srce jače zakuca.
Tomislavgrad i Rama u krvi nam teku,
Ponos u grudima, snaga u čovjeku.
Thompsone brate, uz tebe stojimo,
Za vjeru i dom zajedno molimo.
Tomislavgrade svjetlo u tami,
Ramo moja, molitvo u noći,
Neka pjesma nikad ne stane,
Dok god nas ima bit će i slobode.
Iz kamena smo nikli,
Iz vjere smo rasli,
I dok srce kuca,
Uz tebe ćemo stati.
Iz našeg krša, iz Duvanjskog kraja,
Rodio se glas što pjesmom nas spaja.
Tomislavgrad i Rama u krvi nam teku,
Ponos u grudima, snaga u čovjeku.
Thompsone brate, uz tebe stojimo,
Za vjeru i dom mi zajedno molimo.
