Opće tvrdnje kao što su “prihvatljiv za životnu sredinu”, “prirodan”, “biorazgradiv”, “klimatski neutralan” i “ekološki“ u reklamama i ambalaži proizvoda će biti zabranjene u Europskoj uniji.
Europski parlament je konačno dao zeleno svjetlo novoj direktivi koja treba poboljšati označavanje proizvoda tako što će zabraniti obmanjujuće tvrdnje na proizvodima, stoji u njihovom priopćenju. Članovi su velikom većinom glasali za ovu odredbu koja ima za cilj zaštititi potrošače od dezinformirajućih marketinških praksi i pomoći im donijeti bolji izbor prilikom kupovine.
Manipulacija zelenog marketinga
Na EU popis zabranjenih poslovnih praksi dodaju se brojne problematične marketinške strategije povezane s manipulativnim zelenim marketingom, ali i prijevremenim zastarijevanjem proizvoda.
Pravilima se nastoji uvesti red u označavanje proizvoda koji nose razne etikete kao što su već spomenute “prirodno”, “eko”, “biorazgradivo” i druge. Kada novi propisi budu uvedeni u državama članicama, dozvoljene će biti samo oznake održivosti zasnovane na službenim shemama certifikacije ili koje su uspostavile javne vlasti.
Dva su cilja u naredne dvije godine
U priopćenju navode da je ulaganje kompanija u projekte zaštite klime dobrodošlo i o njima se još uvijek može komunicirati, ali navode da više ne mogu zavaravati ljude da vjeruju da je proizvod u plastičnoj boci dobar, jer je kompanija negdje posadila drveće.
Drugi važan cilj je da se proizvođači i potrošači više fokusiraju na trajnost robe. U budućnosti će informacije o garanciji morati biti vidljivije i kreirat će se nova, usklađena oznaka koja će dati veći značaj robi s produženim garantnim rokom. Također, bit će zabranjene neutemeljene tvrdnje o trajnosti (npr. da će stroj za pranje rublja izdržati 5000 ciklusa pranja ako to nije istina u normalnim uvjetima), upozorenja za zamjenu potrošnog materijala prije nego što je to istinski nužno (što je npr. često slučaj kod pisača) i neistinite tvrdnje da se proizvodi mogu popraviti.
Odobrenje direktive dolazi nakon višemjesečnih pregovora između institucija EU i država članica o tome kako treba regulirati zahtjeve za zaštitu životne sredine. Države članice sada imaju dvije godine da uvedu nova pravila.
