U prvom čitanju 29. nedjelje kroz godinu – C (Iz 17,8-13) naglašena je potreba molitve u svim životnim situacijama, a poglavito u teškima kao što je rat. Mojsije se moli Bogu u teškom ratnom okršaju između Amalačana i Izraelaca kod mjesta Refidima. Dok je Mojsije molio s uzdignutim rukama, dotle su njegovi napredovali u obrani, a čim bi mu ruke klonule, tako stoji u biblijskom izvješću, gubili bi bitku. Stoga su mu stavili kamenje pod ruke, a kasnije su mu Aron i Hur držali ruke uzdignute i skupa s njime molili. Možda će netko imati primjedbi na ovaj starozavjetni tekst, ali činjenicu molitve nitko ne može zanijekati koja se iz njega nadaje nama vjernicima. Mi se molimo da u svijetu ne bude mržnje, nepravde, ratova, nego da vladaju pravedni odnosi među ljudima i narodima i potpuni mir. Za izbijanje ratova pomalo smo svi krivi, pa nam je još više potrebna molitva na koljenima i s uzdignutim rukama, a ako ne možemo sami ruke držati, onda poduprimo ih dodatnim sredstvima i molimo ustrajno poput Mojsija.
Papa molitelj krunice
Pavao potiče Timoteja (2 Tim 3,3 i 4) na ustrajnost u pokladu vjere koji je primio kao i na snagu Svetoga Pisma koje je “bogoduho, korisno za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti”. Moli ga također da ustrajno propovijeda riječ Božju ”bilo to zgodno ili nezgodno”. Ovo je poticaj i današnjim propovjednicima kao i svim vjernicima koji su po sakramentu krštenja i po ostalim primljenim sakramentima također navjestitelji Radosne vijesti i svjedoci velikih Božjih djela.
U odlomku iz Lukina evanđelja (Lk 18,1-8) čitamo o ustrajnosti molitve. Isus najprije pripovijeda zgodu s nekom udovicom koja je uporno dolazila sucu radi rješenja nekog svog pitanja. Sudac joj je udovoljio zbog njezina dodijavanja i njezine upornosti u rješavanju svoje stvari. Nakon ovoga Isus se pita neće li Bog brže i više pomoći onima koji mu se utječu dan i noć. Luka je inače najbolje predstavio Isusa kao molitelja sa svrhom da i oni koji njega slijede mole uporno kao i Isus. Isus je toliko molio da se i krvavim znojem znojio. I mi imamo situacija kad se mučimo, znojimo pa čak i krvarimo… U takvim trenucima ne smijemo zaboraviti Boga, svoj odnos s njime kroz molitvu i meditaciju. Nije nam dostatna samo naša snaga da bismo riješili sve svoje probleme. Ne smijemo zanemariti Boga u svome životu. On nam je potreban i on će nam pomoći. On je naš stvoritelj i voditelj.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
