Kod evanđelista Mateja imamo govor o tome da su Isusu pristupili njegovi učenici, apostoli i sljedbenici i zajednički su sročili pitanje za nj, a ono glasi: “Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?“ Ovo nije neko uopćeno pitanje tko je najveći u ovozemaljskom životu, nego baš tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom, u transcendenciji, onostranosti. Da bi im to što bolje objasnio, on je dozvao jedno dijete, to znači moglo je hodati, zatim ga je postavio u sredinu među njih i rekao im: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko.“ Dijete je slika nevinosti i bezgrješnosti, te svi oni koji su pitali trebaju se obratiti do one razine čistoće života u kojoj žive djeca. (E kad bi ustrajala do kraja života!?). Taj čin usklađivanja svoje unutrašnjosti s onom koju imaju djeca, Isus smatra činom umanjivanja, poniznosti, koji će ga učiniti najvećim u Kraljevstvu nebeskom.
Da je to tako, valja se sjetiti onoga što je zapisao Matej o Ivanu Krstitelju. Naime, tamo stoji kako Isus uvjerava svoje slušatelje da između rođenih od žene nije ustao po svome svjedočenju, navještaju, čvrstome, karakternome i životnome stavu veći od Ivana Krstitelja. Međutim, nastavlja dalje Isus tumačeći da je i – “Najmanji“ u Kraljevstvu nebeskom veći od njega! (Usp. Mt 11,11 i Lk 7,28). Da bismo shvatili ovo, ovdje valja motriti odnos između Ivana i Isusa. Ivan je svu svoju naklonost očitovao Mesiji, Isusu u narodu, on ga je pokazao svojom rukom i tako ga predstavio puku i narodu na rijeci Jordanu, ali narodu je prema njihovu viđenju Isus bio “Najmanji“ u odnosu na starozavjetne drevne proroke, pa i na proroka Ivana koji se pojavio na razmeđu dvaju saveza, Staroga i Novoga i koji krštava narod i Isusa uza sve što zbori i svjedoči. Isus imajući u vidu to pučko mišljenje o njemu da je on, Isus “Najmanji“ u nizu proroka – stoga je On rekao narodu da je upravo taj “Najmanji u nadolazećem Kraljevstvu nebeskom (= Isus) veći od Ivana“. To je posve logično jer u Nebu Trojedini Bog je najveći. Ivan je bio također toga mišljenja o Isusu Mesiji jer on sam kaže da on nije Kristu dostojan odriješiti remenje na obući: “Ivan im odgovori: ‘Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.“ (Iv 1,26-27). No, trebalo je vremena da narod prihvati to mišljenje, a zacijelo Kristova smrt, slavno uskrsnuće, ukazanja, uzašašće doprinijeli su tome shvaćanju i prihvaćanju u vjeri da je Isus kao taj najmanji zapravo veći od Ivana i svakoga drugoga pod suncem, ali je o Ivanu izrekao pravi i snažni svoj stav govoreći da je najveći rođeni od žene.
Nakon ovoga svega Isus je dodao da svatko tko prima jedno takvo dijete u ime njegovo, ustvari prima njega, samoga Krista. Krist se posvema poistovjećuje s ljudima i obrnuto traži da se svi ljudi poistovjete u ovome zemaljskom životu s Isusom oponašajući ga i tako postaju svi Jedan – Krist. Evo što veli sv. Pavao: “Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!“ (Gal 3,26-28).
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
