Nakon svih rasprava između farizeja i Isusa o preljubu, bludništvu, rastavi i ostalim problemima bračnoga života (27. nedjelja kroz godinu – B, 3. listopada 2021. i to: Nerazrješivost ženidbe: Mk 10,1-12, te Isus i djeca: Mk 10,13-16), učenici su ustvrdili govoreći: “Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.“ Ovo je prebrz zaključak Isusovih učenika, jer ima ostvarenih i lijepih brakova u svim povijesnim razdobljima, zacijelo čak i među njima samima, čega se oni nisu dotaknuli u razgovoru. No, Isus im je na tu tvrdnju odgovorio: “Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi rodiše iz utrobe materine. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.“
Nitko od supružnika ne bi smio zaboraviti dan svoga vjenčanja,
pa zato valja slaviti obljetnice svake godine, a napose ove: srebrne – 25,
zlatne – 50, dijamantne – 60, željezne – 70 godina.
U ovome govoru o nekim problemima u brakovima i pitanju koje ide za tim da je onda bolje ne vezati se ni s kim, Isus je rekao snažnu misao koju će primijeniti u Crkvi i u svome životu mnogi svećenici, monasi, redovnici, dakako uz muškarce monahe i redovnike tu su i ženske monahinje i redovnice. Svećenici u katoličkom dijelu Crkve preuzimaju odgovornost beženstva, a grkokatolički imaju mogućnost odabira u beženstvu ili u ženidbi ali sukladno određenim zakonskim propisima, što je u susljednosti od apostolskih vremena i prvih tijekova povijesti Crkve. Što se tiče monaha i redovnika, oni mogu biti i zaređeni, a u oba slučaja su u beženstvu.
Inače za osobe koje nisu u braku vrše celibat (od latinske riječi coelibatus što znači samac, neženja, beženstvo), i to iz vjerskoga opredjeljenja za svećeništvo, monaštvo, redovništvo, a pojam se može upotrijebiti i za one laičke osobe koje se uzdržavaju od bilo kakvih tjelesnih, seksualnih odnosa.
Osobe u celibatu nemaju mogućnosti rađati nove potomke, ali oni su se posve predali za služenje bračnim parovima i njihovoj djeci, odnosno obiteljima. To je služenje veoma korisno za zdrav odnos među supružnicima i njihovom djecom, jer se njima naviješta Božja misao i riječ o Bogu, svijetu i čovjeku, mušku i žensku. U kršćanstvu, napose katolicizmu, njima se nude i sakramenti sa središnjim sakramentom Euharistijom, kroz koje rastu u svojoj vjeri, nadi i ljubavi. Tu je i moralni zakon Kristov, koji regulira sve odnose u našem ljudskom i vjerskom životu.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
