Odlomak iz Knjige proroka Zaharije (ime znači: Jahve opominje; sin Berekijin, a ovaj Idonov), jednoga od dvanaest malih proroka prema opsegu knjiga, ali po svoj prilici i starozavjetnoga svećenika naslovljen je jednom vrlo važnom riječju koja se spominjala s posebnim osjećajem srca i uma a to je riječ i ime Mesija, što bi se hrvatski reklo Pomazanik Božji. Napisao ga je, a prije toga i izrekao narodu u više navrata ovaj prorok Božji, koji je živio krajem 6. st. pr. Kr. u vrijeme kralja Perzije Darija (ime mu znači “dobri vladar“, i to od 522. do 486. pr. Kr.). Svoju službu vršio je u Babiloniji, gdje je židovski narod bio u progonstvu oko pola stoljeća, te se prije kraja svoga života vratio s narodom u svoju domovinu Izrael. Bio je pun poleta i “mesijanskih nada“ da je u svakom pogledu obnovi nakon toliko vremena provedena u sužanjskom odnosu, a narod u zapuštenoj domovini u iščekivanju slobode. Stoga je trebalo ponovno snažno ponuditi svome narodu Božju riječ, Božje zakone i zapovijedi što utječu i na prave oblike društvenoga života prožete do u tančine pravom pravdom, te ljubav prema Hramu u Jeruzalemu i prema Sionu. Evo kako to on na početku svoje knjige piše Božju riječ: “Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalemom i za Sion.” (Zah 1,14).
Njegova je knjiga razdijeljena u dva dijela. U prvome je riječ o viđenjima kojima otkriva Božju ljubav i skrb prema vjeri svoga naroda koji je bio silno kušan u progonstvu, a u drugome dijelu očituje mesijansku Božju misao, zatim se govori o obnovi doma Davidova, o Knezu Mira, o Dobrom Pastiru i dr. Evo toga vrlo važnoga današnjeg teksta koji se odnosi na budućega Mesiju:
“Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj Kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. On će istrijebiti kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on će istrijebiti luk ubojni. On će navijestiti mir narodima; vlast će mu se proširiti od mora do mora i od Rijeka do rubova zemlje.” (Zah 9,9-10).
Ovakvu misao može zapisati samo Bogom nadahnuti prorok, koji je doživio i iskusio progonstvo i ropstvo, koji je tješio svoj narod u tuđini i govorio mu stalno o povratku u svoj dom i domovinu, te konačno s tim se narodom i vratio u svoj grad Jeruzalem i na brdo Sion koje ih je neprestance poticalo na ustrajnost u nadi da će se vratiti unatoč tome što su mnogi i pomrli, ali su mnogi i rođeni daleko od svoga doma i domovine. Prorok nakon ovoga povratka vidi svoga Mesiju koji će doći “na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu“, a ne na konjima opremljenima za bojeve i ratove. Upravo će on sve rastjerati i istrijebiti i kola, konje i konjanike, te lukove bojne iz Efraima i Jeruzalema, a potom će navijestiti “mir narodima“ i vladat će cijelim svijetom.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
