Zanimljivo je i ovo tumačenje darova što su ih prinijeli trojica mudraca novorođenome Isusu. Zlato zbog Marijina siromaštva, tamjan zbog mirisa štale, smirnu za okrjepu tijela novorođenčeta. Zlato je oduvijek privlačilo ljude. Ono pokazuje božansku narav Djeteta Isusa u jaslama, njegovu važnost i dostojanstvo. Tamjan je miris, a u liturgiji označava uzdizanje naših molitava Bogu, a još k tome dozivlje nam u svijest Božju prisutnost, smirenost, motrilaštvo i iskrenoga molitelja predanost Bogu. Smirna je mirišljiva smola s ljekovitim svojstvima, a kada je vjernici donose pred Boga, time očituju svoje poteškoće, rane, boli i nevolje moleći ga da ih od svih ozdravi.
Tu u toj privremenoj kući prenoćili su uz novorođenoga Kralja Isusa, njegovu Majku i poočima sv. Josipa. Onaj tko je stvorio svijet i čovjeka, te onu zvijezdu koju je postavio i njome upravljao radi njih da mogu doći do Isusa Kralja i pokloniti mu se s poklonima srca i uma, u snu ih je savjetovao kuda će se vratiti u svoje zemlje, samo da ne idu istim putem do zločestoga kralja Heroda, a to su osjetili i njih trojica dobronamjernih kraljeva, koje u duhu tradicije imenujemo Baltazar, Melhior i Gašpar. Naime, Herod je očitovao sebe da ima dvostruko srce: jednim te miliuje i ljubi a drugim te ubija, zatim rascijepljen um čijim te jednim dijelom voli a drugim dijelom mrzi i ubija.
Upravo zbog pojavljivanja mržnje i bijesa, te patološkoga straha za svoju kraljevsku krunu, što je anđeo Gospodnji u snu objavio Josipu, dogodio se bijeg Svete obitelji: Marije, Josipa i Isusa iz vlastite domovine u Egipat, što je obrnuti izlazak i hod putem prapredaka koji su proboravili dugi niz godina i stoljeća u egipatskom ropstvu i došli u Obećanu zemlju pod vodstvom Mojsija. Sveta obitelj je ostala u Egiptu do Herodova skončanja, tj. do njegove smrti 4. god. pr. Kr. Bog je blagoslovio stope praotaca ovim bijegom u Egipat, jer se obistinila proročka riječ da će Bog iz Egipta dozvati Sina svoga. Prorok Hošea veli: “Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga.“ (Hoš 11,1).
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
