Zanimljivo je pratiti tijek zbivanja pred jeruzalemskim Hramom kad su doveli preljubnicu. Potom su postavili Isusu pitanje trebaju li prema Mojsijevu zakonu kazniti preljubnicu kamenovanjem. Isus je pisao prstom po tlu i šutio je. Nije im želio odmah odgovoriti nego je čekao kako će se sve to razriješiti samo od sebe u dubini njihovih duša koji je žele kamenovati u duhu Mojsijeva zakona zbog preljuba s nekim nepoznatim preljubnikom. Ovo je bila drama unutarnje napete, bučne i jasno vidljive tišine. Isus ih je pustio da oni sami promisle na temelju njezina grijeha o svojim grijesima. No, oni su navaljivali da im odgovori glede ovoga moralnog kazusa. Tada je on rekao da baci kamen na nju prvi onaj koji je bez grijeha. Tom ih je svojom mišlju duboko dodirnuo u njihovoj ranjenoj i bolesnoj psihi kao i zakrivljenoj svijesti koja vidi sve ne uzimajući to u obzir i u razmatranje, a to je zašto ne traže mišljenje za neuhvaćenoga preljubnika, jer grijeh nije u ovom slučaju samo ženin, nego i muškarčev.

Henryk Siemiradzki, Krist i preljubnica, 1875.

Ljudi su počeli mozgati i svatko je u svojoj svijesti i savjesti otkrio neke oblike grješnosti koja im se proteže kroza životni tijek ovisno o broju godina, i to strujeći kroz vene i žile ispod kože kao i kroza svijest. Kada su dobro promislili sjetivši se svoje grješnosti, pa i na tome području preljubništva ili uopće bludništva, jednostavno im je ono pograbljeno kamenje ispalo iz ruku, a čistači su odnijeli na pravo smetlište, te su odlazili svojim putem i pravcem, počevši od starijih i to jedan za drugim. Vidjevši Isus da su odustali od svake rasprave o njezinoj grješnosti i krivici, upitao ju je o tome zašto su odustali od osude, što je ona samo potvrdila da je nitko ne osudi i ne udari niti ijednim kamenom. Tada je Isus jednostavno rekao da je i on ne osuđuje i da može poći svojoj kući, te da više ne griješi.

Ovu pojavu uvijek imamo u našoj ljudskoj zajednici, a odnosi se na naše krivo prosuđivanje tuđe grješnosti i krivice na bilo kojem području našega ljudskoga života. U ovoj korizmi valja nam dobro razmotriti svoju vlastitu grješnost prema Deset Božjih zapovijedi i prema Sedam smrtnih grijeha. Bog je milosrdan i on će nam sve oprostiti i dati milost da ne griješimo.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity