Kada bismo upitali Duvnjake: „Tko je Mujadin Ziberi?“ vjerujem da bi rijetko tko od njih znao reći o komu je riječ, a zapravo svima njima i nama Mujo je poznat i velika većina nas je barem jednom bila njegov gost.
Rođen je 1953. godine u Makedoniji, u gradu Gostivaru. Više od 50 godina je proteklo od njegova dolaska u Tomislavgrad.
– Doselio sam se sa ženom i četvero djece 70-tih godina. Dvije godine ranije radio sam za drugoga u Livnu, a onda sam došao u Tomislavgrad, tadašnje Duvno. Krenuo sam iz jednoga kioska kod staroga hotela i onda sam zauzeo cijeli grad. U to doba nitko nije bio jači od mene. Tada sam kupio i ovaj prostor Zdravljaka gdje sada radim. Imao sam 3-4 objekta i toliko posla je bilo da se nisam mogao iščuditi tako velikoj potražnji. Više od 60 cura je radilo kod mene i mogu vam reći da sam bio vrlo dobar poslodavac. Kod mene nema „šaranja“ i sve su radile kako treba, a njihovi roditelji su imali veliko povjerenje u mene. I Pere Perković, otac vašega kolege je radio kod mene.
Onda vam je ovo „drugi rodni grad“?
– Ja sam ovdje ostario – punih 50 godina. Ovo mi je i više nego drugo rodno mjesto, jer tamo me ne zna gotovo nitko, kad sam non-stop ovdje. Žena češće ode u Makedoniju. Baka je pa čuva dicu.
Na naš upit Mujo odgovara da su upravo 70-te bile zlatne godine u njegovom poslu. Danas je drugačije, posla je manje pa Zdravljak drugu sezonu zaredom radi samo preko ljeta. No jedno je ostalo isto, jedinstveni okus Mujinoga bureka i sladoleda.
Koja je tajna Vašega bureka?
– Samo kvaliteta – ništa više. Ja sam to usavršavao da se i danas svatko tome čudi. Cilj mi je da je narod zadovoljan, ako je on zadovoljan, zadovoljan sam i ja, kazuje nam Mujo koji se nakon „obične srednje škole“ doškolovao za kuhara.
Mujo je i veliki dobrotvor, znaju to ovdašnji franjevci, sportaši, ali i drugi pojedinci, ustanove i institucije
– Nema gdje nisam pomagao: sportu, crkvi… Načelnik mi govori kad bi sudjelovao u izboru za općinsko javno priznanje da bi ga sigurno i dobio, jer me narod čudo voli.
U njegovom poslu godinama su mu pomagala braća Elmaz i Ejub, prvi to čini još uvijek.
– Brat Elmaz je sada otišao, ima on u Makedoniji svoje pčele, a ja sam došao. Težak je ovo posao, velike su vrućine. I zdravlje se malo narušilo. Istina, dica mi ništa ne daju raditi, ali ja hoću imati svoju marku.
Dakle, poštovani čitatelji, Zdravljak kod Muje, (nekadašnja Neretva) i ove sezone je s vama. Uz najbolje sladolede na svijetu, ponovno možete poručiti različite vrste pita: burek, krumpiraču, sirnicu ili zeljanicu. A možete i svratiti, baš kao što je to uoči pisanja ovih redaka učinio i jedan susjed Kuprešak.
Radno vrijeme od 7 do 22 sata. Narudžbe na telefon: 066 534 368.
Zora Stanić/Tomislavcity
